Nekada kristalno čiste rijeke postaju narančaste: 'Posljedice bi mogle biti velike'
Promjena nije samo vizualno neobična. Istraživači upozoravaju da bi, ako se proces nastavi, mogao utjecati na kvalitetu vode, riblje zalihe i zajednice koje ovise o arktičkim vodotocima.
Studija objavljena u časopisu Communications: Earth & Environment među prvima je koja sustavno dokumentira i uzorkuje dio ovih promijenjenih vodotoka.
Tim znanstvenika iz američke Službe nacionalnih parkova (NPS), Američkog geološkog zavoda (USGS), Sveučilišta Kalifornije i drugih institucija identificirao je 75 lokacija na golemom području sjeverne Aljaske.
Riječ je o području u Brooksovu gorju koje je približno veličine američke savezne države Teksas.
'Na nekim mjestima izgledaju kao sok od naranče'
Ekolog John O'Donnell iz Mreže za inventuru i praćenje Arktika Službe nacionalnih parkova prvi je put osobno primijetio neobičnu promjenu 2018. godine.
Posjetio je rijeku koja je izgledala kao da je „prekrivena hrđom”, iako je samo godinu ranije njezina voda bila bistra.
Kako je počeo istraživati pojavu, bilježio je lokacije i, kada god je to bilo moguće, uzimao uzorke vode.
No razmjeri problema postali su jasniji tek kada su istraživači počeli sustavno obilaziti područje.
„Što smo više letjeli okolo, to smo više počeli viđati narančaste rijeke i potoke”, rekao je O'Donnell.
„Na nekim mjestima izgledaju gotovo kao sok od naranče”, dodao je.
Pojedini takvi vodotoci toliko su veliki da se njihova promjena može uočiti čak i na satelitskim snimkama.
Rijeke bez rudnika izgledaju kao da su onečišćene
Neobična boja istraživače je podsjetila na pojave povezane s kiselim otjecanjem iz rudnika. Kod takvog procesa voda može doći u kontakt s određenim mineralima i rudarskim materijalima, pri čemu se mijenja njezin kemijski sastav.
No u ovom slučaju postoji važna razlika – u blizini proučavanih rijeka nema rudnika.
To vrijedi i za poznatu rijeku Salmon te druge vodotoke koji se nalaze unutar saveznih zaštićenih područja.
Brett Pollin, izvanredni profesor na Sveučilištu Kalifornija i jedan od glavnih istraživača projekta, specijalizirao se za kemiju vode. Prema njegovim riječima, upravo kemijski sastav može pomoći u otkrivanju što se događa.
„Kemija nam govori da dolazi do erozije minerala. Razumijevanje onoga što se nalazi u vodi svojevrsni je kemijski otisak prsta onoga što se dogodilo”, objasnio je Pollin.
Glavni osumnjičeni je permafrost
Jedna od glavnih hipoteza istraživača povezuje promjenu s permafrostom, odnosno trajno smrznutim tlom.
U takvom tlu mogu se nalaziti minerali i metalne rude koji su desetljećima, stoljećima ili čak tisućama godina bili izolirani od vode i kisika.
Kako se klima zagrijava, permafrost se postupno otapa. Time minerali koji su prethodno bili zarobljeni u smrznutom tlu mogu doći u kontakt s vodom i kisikom.
Prema hipotezi istraživača, takav proces može potaknuti oslobađanje kiselina i različitih metala u vodotoke.
Istraživanja zasad pokazuju da se kemija vode na nekim od tih lokacija dramatično promijenila.
U nekim uzorcima pH je samo 2,3
Jedan od najzabrinjavajućih rezultata odnosi se na kiselost vode.
U nekim uzorcima izmjerena je pH vrijednost od samo 2,3, dok je prosječna vrijednost pH-a u tim rijekama oko 8.
Takva razlika pokazuje koliko se kemijski sastav vode može promijeniti.
Prema istraživačima, sulfidi sadržani u mineralima mogu tijekom erozije pridonijeti stvaranju kiselog i korozivnog okoliša. Takvi uvjeti zatim mogu dodatno potaknuti oslobađanje metala iz okolnog tla i stijena.
U uzorcima su zabilježene povišene ili visoke koncentracije željeza, cinka, nikla, bakra i kadmija.
Željezo je pritom posebno važno za samu boju vode.
„U ovim vodama vidimo mnogo različitih metala. Jedan od najčešćih je željezo. To je ono što uzrokuje promjenu boje”, rekao je Taylor Ewinger, član istraživačkog tima.
Problem se širi prema većim rijekama
Iako je O'Donnell pojavu osobno zabilježio 2018. godine, analiza satelitskih snimaka pokazala je da tragovi narančasto obojenih vodotoka postoje još od 2008. godine.
Prema dosadašnjim opažanjima, problem se ne zadržava samo na malim izvorištima.
„Problem se polako širi s malih izvorišta na veće rijeke”, rekao je O'Donnell.
Upravo zbog toga znanstvenici žele što prije bolje razumjeti proces koji stoji iza promjene.
„Kada se pojave novi problemi ili prijetnje, moramo ih moći razumjeti”, dodao je O'Donnell.
Posljedice bi mogle pogoditi ribe i lokalne zajednice
Promjena boje vode pritom nije samo estetski problem.
Istraživači upozoravaju da promjene kemijskog sastava mogu utjecati na staništa, kvalitetu vode, ribe i beskralježnjake. Područja koja su nekoć predstavljala zdrava staništa mogu se postupno pretvoriti u degradirane ekosustave s manjim brojem organizama.
Posebno je zabrinjavajuće što neke udaljene zajednice ovise o lokalnim vodotocima.
Ako se kvaliteta vode nastavi pogoršavati, pojedine bi zajednice mogle u budućnosti trebati dodatnu obradu vode prije njezina korištenja za piće.
Promjene bi mogle utjecati i na riblje zalihe, koje su važne za prehranu lokalnog stanovništva.
„Postoji mnogo mogućih posljedica”, rekao je O'Donnell.
Istraživanje se nastavlja
Znanstvenici su trenutno u drugoj godini trogodišnjeg projekta. Žele utvrditi što točno pokreće kemijske promjene, izraditi modele koji bi mogli pokazati koja su područja potencijalno ugrožena te procijeniti posljedice za pitku vodu i riblje zalihe.
Za sada permafrost ostaje jedna od glavnih hipoteza, ali istraživači naglašavaju da je potrebno još rada kako bi se precizno utvrdilo što pokreće proces i kakve bi mogle biti njegove dugoročne posljedice.
Ako se globalno zagrijavanje nastavi, očekuje se daljnje odmrzavanje permafrosta. Tamo gdje se u tlu nalaze odgovarajući minerali, to bi, prema istraživačima, moglo stvoriti uvjete za pojavu novih narančastih i kemijski izmijenjenih potoka i rijeka.
