Otkrivena gljiva 'crne magije' koju mnogi nazivaju 'tihim ubojicom': Vodi u 'drugu dimenziju' i ima zastrašujući učinak

Znanstvenici su kod vrste Galerina indica prvi put potvrdili da ista gljiva proizvodi psilocibin i amatoksine, smrtonosno opasne toksine, u radu objavljenom 11. studenoga u časopisu Current Biology.
Masenom spektrometrijom otkrili su obje skupine spojeva u tkivu gljive, a analizom genoma pronašli odgovarajuće gene za njihovu proizvodnju. Zbog te je kombinacije dobila nadimak „gljiva crne magije” i ima toliko jak efekt da izaziva osjećaj "prelaska u drugu dimenziju".
Plava boja kao trag
Tadašnji student Andrew Kunik pronašao je neobičnu gljivu dok je bilježio gljive na biološkoj postaji Ordway-Swisher Sveučilišta Floride. Radio je u laboratoriju Matthewa E. Smitha, profesora na Odjelu za fitopatologiju UF/IFAS i državnog mikologa Floride. Kunik je sada istraživač na postdiplomskom studiju na Harvardu.
Tim je istraživao rod Galerina kako bi provjerio postoje li na Floridi dodatne vrste s amatoksinima, što ondje dotad nije bilo dokumentirano. Pronađena gljiva poplavila je pri rukovanju, što se događa i kod nekih psihoaktivnih gljiva.
„Ove je gljive doista teško pronaći. Male su i smeđe, poput stotina drugih vrsta gljiva. Teško ih je razlikovati od drugih, čak i školovanom stručnjaku”, rekao je Smith.
World's first 'dark magic mushroom' discovered in Florida | Popular Science https://t.co/EwIc3Ev9Az
— Kakaty (@TigerSharkLover) November 12, 2026
Geni i opasnost trovanja
Filogenetske analize upućuju na to da je Galerina indica sposobnost proizvodnje psilocibina stekla horizontalnim prijenosom gena, nakon što je već imala sposobnost proizvodnje amatoksina. Takav prijenos omogućuje razmjenu genetskog materijala izvan odnosa roditelja i potomka.
„Horizontalni prijenos gena je kao da se rukujemo pa se dio moje DNK ugradi u vaš genom. Dva neovisna događaja horizontalnog prijenosa gena za te specijalizirane metabolite u jednom rodu gljiva dosad nisu zabilježena”, rekao je izvanredni profesor biologije na Sveučilištu Utah i kustos mikologije Prirodoslovnog muzeja Utaha Bryn Dentinger.
Ometajući prijenos informacije s DNK na RNK, amatoksini remete stvaranje proteina. Jetrene su stanice naročito ranjive, zbog čega posljedica može biti teško oštećenje ili otkazivanje jetre.
Tegobe se nakon konzumacije mogu javiti s odgodom od nekoliko ili desetak sati. Isprva ih je moguće zamijeniti s trovanjem hranom, a ni poboljšanje stanja ne jamči prestanak opasnosti.
U tijelu iz psilocibina nastaje psilocin, čije djelovanje obuhvaća i serotoninske receptore mozga. Pod njegovim utjecajem mogu se drukčije doživljavati vrijeme, osjećaji i okolina, uz moguću pojavu straha i dezorijentacije.
Kunik ističe da znanstvenici još ne razumiju potpuno zašto gljive proizvode psilocibin. Amatoksini bi ih mogli štititi od životinja koje ih jedu, no ni njihova precizna ekološka uloga nije posve jasna.
Galerina indica dosad je zabilježena samo nekoliko puta u svijetu. Primjerci korišteni u istraživanju pohranjeni su u zbirci Prirodoslovnog muzeja Utaha i dostupni za buduća istraživanja.