Par živi u najudaljenijem selu na svijetu: Nećete vjerovati kako idu po namirnice u dućan

U doba kad se većina ljudi žali na loš signal u liftu, Salina Alsworth i njezin suprug Jared žive životom koji više podsjeća na neku epizodu "Survivora" nego na američku svakodnevicu. Salina (27) čitav je život provela u Port Alsworthu, selu usred aljaške divljine, gdje trenutno živi tek 180 ljudi. Nema trgovina, nema restorana, nema kina, ni barova. Ako vam ponestane jaja, zaboravite brzo trčanje do dućana – sljedeći avion možda dolazi za tjedan dana. I to ako ne bude magle, snježne mećave ili nekog drugog razloga da ostanete gladni.
Njezin muž Jared (25), nekadašnji stanovnik Detroita, zaljubio se u Salinu – i u život na kraju svijeta. Doselio se 2022. i bez problema zamijenio gradski asfalt s aljaškim blatom. Umjesto automobila – vozi četverokotač. Umjesto dostave hrane – lovi losose i čeka zrakoplov iz Anchoragea udaljenog 200 milja.
Par se upoznao dok je Jared radio kao ribolovni vodič u obiteljskom odmaralištu. Danas zajedno vode Lake Clark Resort, a iako nema glamura ni luksuza, Salina kaže da im brak savršeno funkcionira. "Nemaš kamo izaći, pa moraš naučiti uživati u društvu onih nekoliko ljudi oko sebe – i u vlastitoj smočnici,“ smije se Salina, prenosi New York Post.
Nije lako
Ona nabavlja sve potrebne namirnice za zimu već u listopadu i trudi se da zamrzivač bude pun do proljeća. Losos se lovi u srpnju, los u rujnu – i sve se pedantno zamrzava, jer tko zna kada će sljedeći put avion moći sletjeti.
Iako Port Alsworth ima malu kliniku, ozbiljniji zdravstveni problemi znače hitan let u Anchorage. Snijeg, magla i polarni uvjeti često onemogućuju letenje, pa se zna dogoditi da ljudi danima čekaju medicinsku pomoć – ili makar avion s osnovnim potrepštinama. "Kad zimi zalegne oluja, tjednima ne vidimo avion,“ kaže Salina. „Tad se svi oslanjamo jedni na druge. Ako netko ide u grad, prvo pita treba li nešto susjedima.“
Ne bacajte kore od banane u smeće: Iznimno je korisna i može vam uštedjeti hrpu novaca
Unatoč izazovima, Salina ne planira otići. Ovdje je odrasla, ovdje je njezina zajednica i ovdje se osjeća najviše „svoja“: "Život ovdje je težak, ali znaš da nisi sam. Netko će ti donijeti lijek, netko će ti posuditi brašno. To je nešto što ne možeš naći u gradu.“