Paula uštedjela pravo bogatstvo uz pomoć nesvakidašnje metode štednje 50/30/20: 'Činilo se zastrašujućim, ali...'

Mnogi sanjaju o financijskoj slobodi i životu bez klasičnog radnog vremena od devet do pet, no rijetki uspiju taj san pretvoriti u stvarnost. Jedna od njih je 31-godišnja Paula Gavenyte koja je, zahvaljujući dugogodišnjoj disciplini u upravljanju novcem i ulaganju, uspjela izgraditi investicijski portfelj vrijedan čak 200.000 britanskih funti te dati otkaz na poslu koji joj, unatoč visokoj plaći, nije donosio zadovoljstvo.
Danas zarađuje dijeleći savjete o osobnim financijama i ulaganju putem društvenih mreža, a priznaje da je odluka o napuštanju sigurnog zaposlenja bila jedna od najtežih u njezinu životu.
Posao s visokom plaćom nije joj donosio ispunjenje
Paula, podrijetlom iz Litve, živjela je i radila u Chelmsfordu kao softverska inženjerka. Iako je zarađivala oko 100.000 funti godišnje, posao ju nije ispunjavao te je imala osjećaj da svakodnevicu odrađuje gotovo automatski.
Kako bi jednoga dana mogla promijeniti životni smjer, odlučila je sustavno graditi financijsku sigurnost. Prvi cilj bio joj je stvoriti fond za hitne situacije koji bi mogao pokriti šest mjeseci životnih troškova.
Sve je počelo s uplatama od samo 20 funti mjesečno
Na početku nije raspolagala velikim iznosima za ulaganje. U štedno-investicijski račun za dionice i vrijednosne papire (Stocks & Shares ISA) uplaćivala je svega 20 funti mjesečno.
Kasnije je, kako je stjecala više znanja i povjerenja u ulaganje, mjesečne uplate povećavala na 50 funti, a zatim i na veće iznose.
„Kada sam počela, ulaganje mi se činilo zastrašujućim, ali što više učite, spremniji ste preuzeti i veći rizik“, rekla je Paula.

Pridržavala se pravila 50/30/20
Temelj njezina financijskog plana bilo je poznato pravilo 50/30/20, kojim se prihodi raspoređuju na unaprijed određene kategorije.
Polovicu prihoda izdvajala je za račune i osnovne životne troškove. Trideset posto koristila je za stvari koje želi i koje joj podižu kvalitetu života, dok je preostalih 20 posto namijenila štednji.
No, taj dio nije služio samo za stvaranje pričuve, nego ga je koristila i za ulaganja, čime je postupno povećavala vrijednost svojeg investicijskog portfelja.
Otkaz je donio novu vrstu stresa
Nakon što je izgradila financijsku sigurnost i prikupila dovoljno sredstava, odlučila je napustiti posao. Priznaje da je to bio iznimno stresan trenutak.
„Kada sam dala otkaz, bilo je jako zastrašujuće. Od malih nogu naviknuti smo na određenu strukturu – školu, fakultet pa karijeru. Kada odjednom napustite posao, a ne znate točno što ćete dalje raditi, to može biti zastrašujuće“, rekla je.
Dodala je kako danas osjeća više stresa nego prije, ali na potpuno drugačiji način.
„Sada sam pod većim stresom jer ne znam kada će stići sljedeća plaća, ali riječ je o uzbudljivoj vrsti stresa“, objasnila je.
Nikome ne savjetuje da naglo napusti posao
Iako je njezina odluka zasad pokazala dobre rezultate, Paula upozorava da njezin primjer ne znači kako bi svatko trebao dati otkaz čim poželi promijeniti život.
„Ne bih nikome savjetovala da se jednog jutra probudi i jednostavno napusti posao“, poručila je.
Umjesto toga, smatra da bi prvi korak trebao biti stvaranje financijske sigurnosti, razvoj novih vještina i otvaranje različitih mogućnosti za budućnost.
„Prije svega izgradite svoje financije, naučite nove vještine i stvorite sebi različite mogućnosti“, savjetuje.
Danas zarađuje mnogo manje, ali radi ono što voli
Iako je danas njezin prihod oko 90 posto manji nego dok je radila kao softverska inženjerka, Paula vjeruje da će s rastom publike na društvenim mrežama rasti i njezina zarada.
Trenutačno radi oko 12 sati dnevno, što je više nego kada je imala standardni posao od približno 40 sati tjedno.
Unatoč tome, kaže da joj sloboda da sama odlučuje kako će organizirati svoj dan vrijedi više od sigurnosti nekadašnjeg zaposlenja. Zbog manjeg prihoda morala je odustati od nekih luksuza, ali ostaje optimistična.
„Ništa nije lako tijekom prve godine, ali vjerujem da mogu uspjeti“, zaključila je.