Cijene hrane u Europi razlikuju se više nego što mnogi misle, a paradoks je da niže cijene ne znače nužno i manji teret za kućanstva. Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da, iako je u nekim državama hrana znatno jeftinija nego u prosjeku Europske unije, stanovnici tih zemalja na prehranu troše znatno veći dio svog kućnog proračuna.

Hrana kao jedan od najvećih troškova kućanstava u Europi

Hrana predstavlja jedan od najvećih izdataka europskih kućanstava. U prosjeku, stanovnici Europske unije na prehranu troše oko 11,9 posto ukupne potrošnje, no u pojedinim državama taj udio raste i do 20 posto. Takav je slučaj, primjerice, u Rumunjskoj, gdje troškovi hrane čine znatno veći teret za kućni budžet nego u bogatijim članicama Unije.

Gdje je hrana najjeftinija, a gdje najskuplja

Za usporedbu cijena hrane Eurostat koristi indeks razine cijena hrane. Ako se prosječna košarica hrane u EU postavi na vrijednost od 100 eura, indeks pokazuje koliko bi ista košarica stajala u svakoj pojedinoj zemlji. Vrijednosti iznad 100 označavaju skuplje zemlje, dok one ispod 100 upućuju na niže cijene od europskog prosjeka.

Prema podacima Eurostata za 2024. godinu, Sjeverna Makedonija bila je najjeftinija zemlja za kupnju hrane među 36 europskih država. Standardna košarica ondje je stajala 73 eura, što je čak 27 posto manje od prosjeka EU. Riječ je o zemlji kandidatkinji za članstvo u Europskoj uniji, koja još nije članica, ali ima aktivne trgovinske sporazume s Unijom.

Na suprotnoj strani ljestvice nalazi se Švicarska, gdje su cijene hrane 61,1 posto više od europskog prosjeka, a ista košarica stoji 161,1 euro. Za razliku od Sjeverne Makedonije, Švicarska nije dio Europskog gospodarskog prostora, već s EU surađuje kroz mrežu bilateralnih sporazuma.

Najjeftinije i najskuplje zemlje unutar Europske unije

Unutar same Europske unije, Rumunjska ima najnižu razinu cijena hrane, s prosječnom vrijednošću košarice od 74,6 eura, što znači da je hrana ondje 25,4 posto jeftinija od prosjeka EU. Suprotno tome, Luksemburg je najskuplji, s cijenom košarice od 125,7 eura, odnosno 25,7 posto iznad europskog prosjeka.

Odmah iza Švicarske, među najskupljim zemljama u Europi nalaze se i dvije članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA): Island, gdje košarica stoji 146,3 eura, te Norveška s cijenom od 130,6 eura. EFTA zemlje nisu članice EU, ali s Unijom surađuju ponajprije kroz trgovinu i pristup jedinstvenom tržištu, zadržavajući pritom veću nacionalnu kontrolu nad zakonodavstvom i politikama.

Zapad i sjever Europe skuplji, jugoistok znatno povoljniji

Hrana je najmanje deset posto skuplja od prosjeka EU i u Danskoj, gdje košarica stoji 119,3 eura, Irskoj s 111,9 eura, Francuskoj s 111,5 eura, Austriji s 110,9 eura te na Malti, također s 110,9 eura.

Suprotno tome, jugoistočna Europa i zapadni Balkan bilježe najniže cijene hrane. Hrvatska je na prosjeku od 101 eura, a osim Sjeverne Makedonije i Rumunjske, znatno ispod europskog prosjeka nalaze se Turska s cijenom košarice od 75,7 eura, Bosna i Hercegovina s 82,5 eura, Crna Gora s 82,6 eura te Bugarska s 87,1 euro. Srbija, s cijenom od 95,7 eura, i Albanija, s 98,7 eura, također su jeftinije od prosjeka EU.

Među takozvanom “velikom četvorkom” Europske unije, Italija bilježi cijene hrane iznad prosjeka, s košaricom od 104 eura, kao i Njemačka s 102,9 eura, dok je Španjolska s 94,6 eura oko 5,4 posto jeftinija od europskog prosjeka. Većina srednjoeuropskih i nekoliko istočnoeuropskih zemalja, uključujući Slovačku, Poljsku, Češku i Mađarsku, ostaje blizu ili ispod prosjeka EU.

Zašto razlike u cijenama imaju velik utjecaj na kućanstva

Ilaria Benedetti, izvanredna profesorica sa Sveučilišta u Tuscii, istaknula je da strukturni čimbenici, poput troškova proizvodnje, integracije opskrbnih lanaca i izloženosti globalnim šokovima, igraju ključnu ulogu u razlikama u cijenama hrane.

„Manje i izrazito otvorene ekonomije, često s valutama koje su podložnije naglim oscilacijama, doživjele su snažniji prijenos rasta cijena energije i poljoprivrednih inputa tijekom pandemije i rata u Ukrajini“, izjavila je Benedetti za Euronews.

Ona naglašava da su ove razlike posebno važne jer njihov učinak ovisi o tome koliki dio prihoda kućanstva moraju izdvojiti za hranu. U mnogim istočnoeuropskim i jugoistočnim zemljama hrana čini više od 20 posto ukupne potrošnje, dok je u bogatijim državama taj udio najčešće ispod 12 posto. „Zbog toga isti rast cijena ima puno teže posljedice ondje gdje su prihodi niži“, dodala je.

Plaće, porezi i navike potrošača

Alan Matthews, profesor s Trinity Collegea u Dublinu, ističe da su razlike u prihodima i plaćama najvažniji razlog neujednačenih cijena hrane. „Zemlje s višim prosječnim plaćama, poput Danske i Švicarske, imaju više cijene hrane jer se veći troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače“, rekao je Matthews za Euronews Business.

Prema njegovim riječima, na razlike utječu i porezi, posebice PDV na prehrambene proizvode. Dok neke zemlje, poput Irske, imaju sniženu ili čak nultu stopu PDV-a na hranu, druge, poput Danske, primjenjuju standardnu stopu. Matthews također naglašava da cijene ovise i o preferencijama potrošača, jer u sjevernoj i zapadnoj Europi postoji veća sklonost kupnji ekoloških, premium ili brendiranih proizvoda u odnosu na jeftinije robne marke trgovačkih lanaca.

Posljedice za sigurnost hrane

Jeremiás Máté Balogh, izvanredni profesor sa Sveučilišta Corvinus u Budimpešti, upozorava da ove razlike u cijenama imaju važne implikacije za sigurnost hrane, osobito kada se promatraju u odnosu na raspoloživi dohodak.

„Dok zemlje s visokim prihodima lakše podnose više cijene, kućanstva s nižim primanjima u srednjoj i istočnoj Europi snose nerazmjerno veći teret, čak i kada su nominalne cijene hrane niže“, rekao je Balogh za Euronews.

Važno je pritom naglasiti da Eurostatov indeks razine cijena ne uzima u obzir visinu prihoda kućanstava, pa ne odražava stvarnu priuštivost. Tako, primjerice, iako je hrana u Danskoj među najskupljima u Europi, viši raspoloživi dohodak znači da si stanovnici te zemlje mogu priuštiti više osnovnih namirnica nego građani siromašnijih država.