Je li smrt kraj ili tek početak? To pitanje jedno je od najstarijih filozofskih izazova, a Chris Carter, britanski filozof s diplomom Sveučilišta Oxford, u svojoj najnovijoj knjizi The Case for the Afterlife (Slučaj za zagrobni život) iznosi tvrdnju da naša svijest nadilazi tjelesnu smrt.

Carter se desetljećima bavi proučavanjem fenomena koji se nalaze na granici znanosti i duhovnosti. U svojoj knjizi analizira dokaze za i protiv postojanja života nakon smrti, pozivajući se na brojne izvore, uključujući studije slučajeva o iskustvima bliskim smrti, viđenjima na samrti, prikazanjima pokojnika, sjećanjima djece na prošle živote i medijskim porukama iz svijeta mrtvih.

Inspiracija u porukama s "one strane": Frederic Myers i šest razina postojanja

Carter se posebno osvrće na iskustva Frederica Myersa, pjesnika i osnivača Društva za psihička istraživanja (Society for Psychical Research), koji je navodno, dvadeset godina nakon smrti, putem medija slao detaljne opise zagrobnog života.

Prema Myersovim porukama, život nakon smrti nije kraj, već početak veličanstvenog putovanja kroz šest “razina postojanja”, a sve počinje – na Zemlji. Sljedeće etape uključuju Hades, Treću razinu, Eido, Ravninu plamena, Ravninu svjetlosti i na kraju Out-Younder, krajnju razinu svijesti.

Hades – predah između svjetova

Prva etapa nakon Zemlje, prema Myersu, jest Hades, koji opisuje kao privremeno mjesto odmora. Vrijeme provedeno u toj razini razlikuje se od osobe do osobe i ovisi o tome koliko je nekoj duši potrebno odmora nakon zemaljskog života.

Nakon Hadesa dolazi Treća razina, koju Carter opisuje kao sličnu Zemlji, ali organiziranu prema duhovnim i moralnim karakteristikama pojedinaca.

– Na toj se razini okupljaju zajednice istomišljenika sličnog ukusa, koje zajedno stvaraju životne prostore, navodi Carter, prenoseći Myersove opise. Oni koji više vole samoću također imaju mogućnost živjeti u individualno prilagođenim okruženjima.

Eido – ljepota izvan mašte

Nakon treće razine slijedi Eido, svijet koji Myers opisuje kao vizualno zadivljujući, s bojama i prizorima koje je teško i zamisliti. Upravo ovu razinu Myers navodno i osobno dostiže.

Nadalje, postoji Ravnina plamena i Ravnina svjetlosti, dok šesta i posljednja razina predstavlja konačni prijelaz u stanje bez tjelesnog oblika.

– Na toj razini duše više ne posjeduju fizička tijela. One su postale bijela svjetlost i pridružile se “besmrtnima”, opisuje Carter, navodeći da Myers nikada nije dosegao ovu razinu, već su mu informacije o njoj navodno prenijele duše koje jesu.

Nije za svakoga raj: duhovna razina određuje iskustvo

Carter ne romantizira zagrobni život u potpunosti – ističe da iskustvo na Trećoj razini nije jednako za sve.

– Ne uživaju svi idilično iskustvo na Trećoj razini. Donje razine opisane su kao mračne, sumorne i puste, bez djece, a tamo borave oni koji su na Zemlji vodili sebičan i zloban život, piše Carter. Vrijeme provedeno u tim nižim razinama, dodaje, ovisi o tome koliko je potrebno da pojedinac odbaci svoju sebičnost i zrelije pristupi postojanju.

Kontroverzna, ali intrigantna hipoteza

Dok tradicionalna znanost i dalje odbacuje tvrdnje o životu nakon smrti kao nepotkrijepljene i spekulativne, Carterova knjiga pruža sveobuhvatan pregled nadnaravnih tvrdnji, povezujući ih s filozofskim pitanjima identiteta, svijesti i stvarnosti.

Bez obzira na to vjerujete li u zagrobni život ili ne, The Case for the Afterlife otvara prostor za raspravu o jednom od najvažnijih pitanja ljudskog postojanja – što se događa kada umremo?