Andrew Chaggar imao je samo 27 godina kada je s partnericom Novom krenuo na jednogodišnje putovanje oko svijeta. Njihova avantura pretvorila se u tragediju 26. prosinca 2004., kada je razorni tsunami pogodio obale jugoistočne i južne Azije. Chaggar se probudio u bungalovu na Tajlandu nekoliko trenutaka prije nego što je prvi val počeo rušiti sve pred sobom. Preživio je noćnu moru u kojoj ga je snažna morska struja nosila kroz ruševine, staklo i metal, a život mu je, kako danas vjeruje, spasila građevinska konstrukcija uz koju mu je zapela noga. Otprilike šest mjeseci poslije doznao je da je Nova poginula.

Probudila ga je tutnjava koju je usporedio s mlaznim motorom

Andrew Chaggar imao je 27 godina kada je s partnericom Novom započeo jednogodišnje putovanje oko svijeta. U prosincu 2004. nalazili su se u tajlandskom mjestu Khao Lak, gdje su odsjeli u malom kompleksu s približno deset bungalova, udaljenih svega tridesetak metara od plaže.

U razgovoru za portal LADbible Chaggar se prisjetio jutra 26. prosinca 2004., kada ga je iz sna probudilo snažno podrhtavanje bungalova i neobična buka. Zvuk koji je čuo usporedio je s mlaznim motorom koji se postupno priprema za polijetanje.

„Bungalov se počeo tresti, a podrhtavanje je postajalo sve snažnije i nasilnije”, prisjetio se Chaggar.

Nova je već bila budna i stajala s druge strane kreveta. Dok se prostorija tresla, pokušavala je shvatiti što se događa.

„Sjećam se kako se osvrtala oko sebe i govorila: ‘Što je to? Kakva je to buka? Što se događa?’ Sjećam se da je izgledala prilično uplašeno”, ispričao je.

Par u tom trenutku nije mogao znati da se suočava s jednom od najrazornijih prirodnih katastrofa u novijoj povijesti.

Prema podacima Britanskog Crvenog križa, u tsunamiju koji je pogodio područje Indijskog oceana život je izgubilo približno 230.000 ljudi. Među najteže pogođenim državama bile su Indonezija, Indija, Šri Lanka i Tajland.

Prvi val srušio je bungalove poput domina

Bungalovi u kojima su boravili Chaggar i Nova bili su postavljeni okomito na obalu. Zbog takvog rasporeda iz svoje sobe nisu mogli vidjeti što se događa na moru. Nisu imali vizualno upozorenje na nadolazeći val, nego su mogli samo čuti buku i osjetiti sve snažnije vibracije.

Budući da su prethodne večeri ostali budni do kasno, Chaggar je u trenutku buđenja bio zbunjen i dezorijentiran.

„Bili smo budni prilično dugo prethodne večeri pa se sjećam da sam bio zbunjen”, rekao je.

Vrijeme za reakciju gotovo da nije ni postojalo. Chaggar se tek uspio podići iz kreveta kada je prvi val tsunamija udario u kraj niza bungalova u kojem su se nalazili.

„Doslovno sam imao dovoljno vremena da ustanem iz kreveta kada je prvi val tsunamija udario u kraj niza bungalova u kojem smo boravili. Jednostavno ih je srušio poput domina”, ispričao je.

Njihov se bungalov nalazio otprilike na trećem ili četvrtom mjestu u nizu. Chaggar se jasno sjećao trenutka u kojem se, iznenada, našao u vodi.

„Doslovno se sjećam da sam bio u bungalovu, a već sljedećeg trenutka praktički sam se probudio u vodi”, kazao je.

Ni danas nije siguran je li ga silina udara onesvijestila ili je od šoka jednostavno izgubio osjećaj za ono što se događa oko njega. Ono čega se, međutim, vrlo dobro sjeća jest nevjerojatna snaga vode koja ga je nosila.

„Bilo je kao da sam u perilici punoj čavala”

Nakon što je prvi val razorio bungalove, Chaggar se našao usred snažne morske struje koja mu nije ostavljala gotovo nikakvu mogućnost da upravlja vlastitim kretanjem.

Svoje iskustvo opisao je slikovito i potresno, usporedivši ga s boravkom u perilici rublja punoj čavala.

„Bilo je gotovo kao da sam u perilici rublja punoj čavala. Struja je bila nevjerojatno snažna i jednostavno nije bilo nikakve mogućnosti da plivam protiv nje. Bio sam potpuno prepušten njezinoj milosti”, rekao je.

Opasnost nije predstavljala samo voda. Val je sa sobom nosio dijelove uništenih objekata i druge predmete koji su se pretvorili u smrtonosne projektile. Dok ga je struja nosila, oko njega su se nalazili komadi metala, stakla i opeke, a vjerojatno i čitavi automobili.

„U vodi je bilo metala, stakla, cigli, vjerojatno i čitavih automobila i sličnih stvari. Toliko je to bilo snažno”, prisjetio se Chaggar.

U takvim okolnostima nije mogao birati smjer kretanja niti se učinkovito zaštititi od predmeta koji su ga okruživali. Njegov opstanak ovisio je o spletu okolnosti koje tada nije mogao kontrolirati.

Građevinski stup možda mu je spasio život

Chaggar vjeruje da ga je tijekom katastrofe u glavu udario metalni bačvasti spremnik za ulje, zbog čega mu je ostao ožiljak. Nakon toga ga je voda odnijela prema unutrašnjosti, kroz gradilište hotelskog objekta na kojem su se nalazile betonske podne površine i stupovi.

Upravo je ondje došlo do događaja za koji danas smatra da mu je spasio život. Lijeva noga zapela mu je uz jedan od stupova, zbog čega ga struja nije nastavila nositi prema otvorenom moru.

Taj ga je udarac i zaglavljivanje noge teško ozlijedilo, ali Chaggar vjeruje da bi bez te prepreke vjerojatno završio u zaljevu, gdje bi mu izgledi za preživljavanje bili još manji.

„Dakle, iako mi je to prouzročilo najteže ozljede, mislim da je upravo to u osnovi razlog zbog kojeg sam danas živ”, objasnio je.

Njegovo svjedočanstvo pokazuje koliko su nepredvidive okolnosti tijekom tsunamija mogle odlučivati o životu i smrti. Predmeti koji su predstavljali opasnost, snažne struje i ruševine uništenih objekata nekim su ljudima onemogućili bijeg, dok su u drugim slučajevima neočekivane prepreke mogle zaustaviti njihovo odnošenje prema moru.

Četiri sata proveo je na gradilištu prije nego što su ga pronašli

Nakon što ga je voda odnijela na gradilište, Chaggar je ondje proveo približno četiri sata. Bio je ozlijeđen i nalazio se u iznimno opasnim okolnostima, a nije mogao znati što se dogodilo s Novom ni koliko je ljudi uspjelo preživjeti.

Naposljetku su ga pronašla dvojica muškaraca sa Zapada koji su mu pomogli da se spusti s mjesta na kojem se nalazio.

Pritom je postojao i dodatni razlog za strah. Tijekom spašavanja netko je povikao da dolazi novi val, što je značilo da opasnost možda još nije prošla.

Unatoč upozorenju, dvojica muškaraca pomogla su Chaggaru da se spusti. Time je završio jedan od najtežih dijelova njegova preživljavanja, ali ne i neizvjesnost oko sudbine njegove partnerice.

Šest mjeseci poslije saznao je da je Nova poginula

Dok se Chaggar pokušavao oporaviti od ozljeda i traume, još nije znao što se dogodilo s Novom. Potraga za odgovorom završila je približno šest mjeseci nakon katastrofe.

Tada ga je policija obavijestila da je djelomično podudaranje zubnih podataka, zajedno s fotografijom ogrlice koju je Chaggar prepoznao kao njezinu, potvrdilo da je Nova poginula.

Vijest je donijela konačnu potvrdu gubitka partnerice s kojom je krenuo na jednogodišnje putovanje oko svijeta. Dok je on preživio razaranje i uspio se izvući iz vode, Nova nije imala istu sudbinu.

Taj dio njegove priče podsjeća da posljedice katastrofe nisu završavale povlačenjem vode. Za obitelji i preživjele uslijedili su mjeseci neizvjesnosti, traženja nestalih i suočavanja s gubitkom najbližih.

Nakon tragedije osnovao je humanitarnu organizaciju

Unatoč svemu što je proživio, Chaggar je nastavio život i svoje iskustvo povezao s pomaganjem drugima. Nakon katastrofe osnovao je humanitarnu organizaciju International Disaster Volunteers, koju je vodio deset godina.

Organizacija je postala dio njegova života nakon iskustva koje mu je zauvijek promijenilo pogled na prirodne katastrofe i njihove posljedice.

Chaggar je danas oženjen i ima dvoje male djece. Njegova životna priča tako obuhvaća i razorne gubitke i pokušaj da se nakon nezamislive tragedije ponovno izgradi budućnost.

Tsunami koji je zauvijek promijenio živote stotina tisuća ljudi

Tsunami od 26. prosinca 2004. ostao je zapamćen kao jedna od najvećih prirodnih katastrofa u suvremenoj povijesti. Prema Britanskom Crvenom križu, odnio je približno 230.000 života, a posebno su teško stradale Indonezija, Indija, Šri Lanka i Tajland.

Priča Andrewa Chaggara daje osoban uvid u razmjere te katastrofe: od prvih znakova opasnosti, koje je čuo i osjetio u bungalovu nedaleko od plaže, do razaranja koje ga je odnijelo kroz ruševine i ostavilo teško ozlijeđenog na gradilištu.

Njegovo preživljavanje obilježile su slučajne okolnosti, među kojima je bilo i zaglavljivanje noge uz betonski stup. No iza priče o preživljenom tsunamiju ostaje i osobna tragedija gubitka Nove, čija je smrt potvrđena tek šest mjeseci poslije.