Robert Schock, 39-godišnji glazbenik iz Ohija, podijelio je iskustvo koje ga je odvelo na rub života kada je na trčanje sa svojim psom krenuo i završio izgubljen u divljini na punih mjesec dana. Naizgled uobičajeno trčanje 31. srpnja u Nacionalnom parku North Cascades u Washingtonu, pretvorilo se u borbu za preživljavanje koja je trajala čitavih 30 dana.

Planirao je pretrčati 30 km u društvu svog psa Freddija, ponijevši tek malu torbu sa zdjelicom za psa. Obučen samo u kratke hlače, bez majice, krenuo je na stazu kroz park. Međutim, kad je prešao rijeku Chilliwack, Schock se ubrzo izgubio. Nekadašnji šumski požari promijenili su krajolik, a staza koju je planirao slijediti više nije postojala.

Bez mobilne mreže nije se mogao snaći ni pozvati pomoć, a već drugog dana baterija mu se ispraznila. Osim kratkih hlača, nije imao dodatnu odjeću, pa mu je mali ruksak bio jedino sredstvo zaštite. Do trećeg dana shvatio je ozbiljnost situacije i pokušavao se osloniti na psa Freddija da ga vodi natrag. U očajničkom pokušaju da preživi, našao je utočište na mjestu koje su prethodno napustili medvjedi, gdje se hranio bobicama i gljivama.

'Viknut ću još jednom'

U dva navrata primijetio helikopter iznad sebe i uzaludno pokušavao dozvati pozornost mašući i vičući, ali ga posada nije opazila. Njegovo zdravlje ubrzo je počelo propadati – bio je sve slabiji, a glas mu se smanjio na jedva čujan vapaj za pomoć.

Do 30. kolovoza Schock je bio u iznimno teškom stanju, nag po obali rijeke, uvjeren da neće preživjeti noć. "Znao sam da ovo neću preživjeti," kazao je za PEOPLE. "Rekao sam si, 'Viknut ću još jednom. Pomoć!'". Srećom, ovaj zadnji krik čuli su članovi Pacific Northwest Trail Associationa koji su mu odmah pomogli s odjećom i ostali uz njega do dolaska helikoptera koji ga je prevezao u bolnicu.

Čovjek je nestao na 30 godina, a onda se vratio u identičnoj odjeći: 'Ispričao nam je bizarnu priču'

Schock je proveo mjesec dana na liječenju prije nego što se vratio u Ohio s ocem i pomajkom. Premda se oporavlja prilično dobro i prošao je s tek manjim bolovima u zglobovima, priznaje kako je ovo iskustvo ostavilo duboke emocionalne posljedice.

"Postarao sam se za nekoliko godina," zaključio je. "Nadam se da ću te godine vratiti." Na kraju je priznao: "Nikad nisam mogao ni zamisliti da bi jedno obično trčanje moglo završiti u borbi za preživljavanje."