U lipnju 1965. godine, pobjegli su iz svog internata na Tongatapu, otoku u Tihom oceanu, ukravši tradicionalni čamac. Planirali su put prema Fidžiju, no putovanje je brzo krenulo po zlu kada su se zbog oluje našli usidreni, a jak vjetar je razorio sidro, tjerajući ih na devet dana plovidbe prije nego što su završili na izoliranom vulkanskom otoku 'Ata.

Sione Filipe Totau, poznat kao Mano, prisjetio se tih trenutaka u intervjuu za VICE podcast. "Kad sam skočio u more i plivao prema obali, osjetio sam da se sve vrti", sjeća se. "Nakon osam dana bez hrane i vode, jedino što sam mogao vidjeti bila je obala koja se vrtjela, a onda sam uzviknuo: 'Dečki, stigao sam!'"

Mano je prvi put pio vodu nakon više od tjedan dana, pronašavši komad drva prepun vlage. Unatoč svom iscrpljenju, kaže da je trenutak kada su stigli na otok bio prepun nade. "Kad smo se popeli na obalu, osjećali smo se živima, kao nikad prije. To nam je dalo snagu da nastavimo", dodao je.

Ubrzo su dječaci uspjeli naučiti osnovne vještine preživljavanja. Lovili su ribe, pljačkali gnijezda morskih ptica, pili krv i jeli sirova jaja. Iako su se susreli s brojnim izazovima i pogreškama, nakon nekoliko mjeseci uspjeli su zapaliti vatru i pronaći način kako preživjeti.

Nevjerojatna priča

Kada su se oporavili, otkrili su staru mačetu, lonac i nekoliko kokoši koje je prije njihova dolaska ostavila mala tonganska zajednica. Umjesto da se prepuste očaju, dječaci su se udružili i počeli stvarati osnovnu infrastrukturu. Izgradili su sklonište od lišća kokosa, improvizirali teretanu i čak izradili instrumente i rezbarije za zabavu, organizirajući svoje svakodnevne aktivnosti, prenosi UNILAD.

"Uskoro smo imali raspored za sve - održavanje vatre, molitve, briga o biljkama", rekao je Mano. "Radili smo zajedno, kao da ćemo tu ostati zauvijek."

Nakon više od 15 mjeseci na otoku, njihov je životni test napokon završio kada ih je pronašao australski pustolov, Peter Warner. Fotograf John Carnemolla, koji je kasnije posjetio otok, dokumentirao je njihovu nevjerojatnu priču. Nizozemski povjesničar Rutger Bregman iskoristio je ovaj stvarni događaj kako bi pokazao suprotnost prema fikcionalnoj priči iz "Gospodara muha", naglašavajući da je ljudska priroda u suštini kooperativna, a ne sebična.

Ovo prekrasno selo u divnom dijelu Europe možete kupiti za samo 65 tisuća eura: Blizu je i more

Ova nevjerojatna priča o preživljavanju dokaz je snage zajedništva i sposobnosti da se ljudi, čak i u najtežim uvjetima, udruže i prežive.