Njihov brod, Casie Nicole, nedavno je bio na popravku i sada je bio spreman za novu avanturu. Kapetan broda bio je Billy Joe Neesmith, a posadu su činili njegov brat Nathan, njihov nećak Keith Wilkes i prijatelj Franklin Brantley. 

Plan je bio jednostavan: otploviti do Tigrovog grebena, udaljenog oko 90 milja, i početi pecati. Međutim, između 3:30 i 4 sata sljedećeg jutra, Nathan se probudio i primijetio da se brod kreće sporo. Provjerom je otkrio da je motor okružen s pola metra vode.

Iako su pokušali ispumpati vodu, pumpe na Casie Nicole nisu radile. Nathan i Billy Joe probudili su ostale članove posade i otkrili da su i njihovi kreveti okruženi vodom. Četvorica ribara su pokušala izbacivati vodu kantama, ali bezuspješno. Poslali su 'mayday' signal, no nisu dobili odgovor. Kada je motor prestao raditi, radio na brodu također je prestao funkcionirati, ostavljajući ih bez komunikacije.

Odlučili su napustiti brod i ukrcali su se u splav za spašavanje za dvije osobe, koja je bila u lošem stanju i počela tonuti do izlaska sunca 13. travnja. Potom su improvizirali splav od poklopca otvora s Casie Nicole, a brod su mogli vidjeti tri milje dalje.

Jeziva priča

Nathan je odlučio plivati natrag do broda kako bi pokušao dobiti pomoć. Plivao je satima prije nego što je stigao do Casie Nicole. Nije mogao vidjeti ostatak posade pa se držao za trup broda kako bi izbjegao utapanje dva i pol dana. U jednom trenutku, ugledao je drugi brod u daljini koji se zaustavljao, misleći da bi mogao spasiti ostale ribare.

Nathan je preživio kada se kutija od stiropora oslobodila broda i izronila na površinu, omogućivši mu da se u nju popne i plutao. Spašen je 15. travnja ujutro, oko 20 milja od obale, a ribarski brod pronađen je istog dana. Nažalost, preostala tri ribara - Billy Joe Neesmith, Keith Wilkes i Franklin Brantley - nikada nisu pronađena.

Tip je ulovio bizarno morsko čudovište: 'Zlo mi je dok ga samo gledam'

Dana 5. listopada 1990., Nathanova i Billy Joeova sestra Oneda primila je čudan telefonski poziv. Njezina je majka podigla slušalicu i čula nekoga kako govori španjolski, a jedini izgovoreni engleski bio je ime i broj telefona. 

Vlasnik Casie Nicole, Doug Tyson, također je primio sličan poziv tog dana. U narednim mjesecima, još nekoliko poziva upućeno je Onedi i Tysonu. Dana 6. ožujka 1991., pozivatelj je rekao: "Vozim ih kući," ali se trag ohladio jer se nitko nije vratio.