Mnogim životinja život ovisi o njuhu. Pomaže im pri pronalasku hrane, izbjegavanju grabežljivaca, identificiranju potencijalnih partnera. U ljudskim životima osjet mirisa ima jednaku važnost. Na primjer, koristimo ga kako bismo pronašli najbolju hranu i izbjegli onu pokvarenu. Koristimo ga da odaberemo parfeme, sapune i druge toaletne potrepštine jer volimo fino mirisati. Ali, osim toga, postoje mnogo konkretnije stvari koje možemo naučiti iz vlastitog i tuđeg mirisa.

Možda toga nismo ni svjesni, ali naše tijelo proizvodi mirise koji prenose različite vrste informacija, primjerice o bolesti, a čak je i neke osobnosti moguće povezati uz specifične mirise. U nastavku pročitajte zašto nam osjet njuha svakodnevno podiže kvalitetu života.

Tijelo nam govori kroz mirise

Većina našeg snažnog tjelesnog mirisa proizlazi iz vrste znoja koji izlazi iz apokrinih žlijezda u našim pazusima. Apokrine žlijezde postaju aktivne u pubertetu i prvenstveno su odgovorne za pretvaranje pazuha u smrdljive zone od adolescencije nadalje. U međuvremenu, slana tvar koja teče kada vježbamo ili smo pregrijani izlazi iz druge, obilnije, vrste znojnih žlijezda - ekrine žlijezde.

Većina nas ima između 2 i 5 milijuna ekrinih znojnih žlijezda raspršenih po cijelom tijelu, uključujući pazuh. Isparavanje vode u ovom slanom znoju uklanja toplinu s kože da nas ohladi; to je naša glavna obrana od potencijalno smrtonosnog toplinskog udara.

Kada izađe iz naših pora, znoj je relativno bez mirisa. Snažna aroma nastaje kada bakterije koje žive u našim pazusima koriste znoj kao hranu i otpuštaju opojne mirise kao nusproizvod. Ovi mirisi daju naznake o identitetu i zdravlju nas i ljudi u našoj okolini, iako bi se mnogi od nas možda radije oslanjali na druge osjete.

Prvo što nam nos govori o onima oko nas je o njihovom otisak mirisa, jedinstvena zbirka aroma koji razlikuju jednu osobu od druge, a koja omogućuje psima, na primjer, da prate pojedince . Roditelji saznaju miris svoje bebe samo nekoliko sati nakon rođenja i mogu ga prepoznati zauvijek, bebe reagiraju pozitivno samo na miris vlastite majke. Braća i sestre po mirisu se mogu prepoznati čak i ako se nisu vidjeli godinama, a mnoge od nas neobjašnjivo smiruje poznat miris bake ili romantičnog partnera.

Miris i romantika

U jednoj studiji o mirisu i romantici, heteroseksualne žene preferirale su miris tijela muškaraca čiji je imunološki sustav bio dovoljno različit da bi svako potomstvo imalo zdrav imunološki sustav.

Veći dio ljudske povijesti zarazne bolesti bile su najveća prijetnja čovječanstvu. U modernim vremenima možemo tražiti životne partnere koji zadovoljavaju mnoštvo potreba, ali naš osjet njuha navodi nas na one partnere s kojima smo u mogućnosti imati bebe s imunološkim sustavom sposobnim za borbu protiv bolesti jer će tada naše potomstvo i geni imati veće šanse za preživljavanje .

Otisak mirisa presudan i za platonske odnose

Postoje i zaključci da miris tijela ne utječe samo na romantične, već i na platonske odnose. Istraživanje Noama Sobela na Weizmann institutu u Izraelu otkrilo je da ljudi koji su se brzo sprijateljili jedni s drugima imaju slične otiske mirisa tijela, što su utvrdili panelisti za mirise, kao i elektronički nosovi.

Kako se dvije osobe, koje se prvi put susreću, dovoljno približe jedno drugome za stjecanje tog dojma? Većina kultura – barem prije virusa COVID-19 – prakticira pozdrave koji uključuju blizinu, bilo da je to poljubac u obraz, naklon ili stisak ruke. U fascinantnom istraživanju u kojemu su ljudi koji se prvi put susreću snimljeni, Sobel je otkrio da pojedinci nesvjesno njuše svoje ruke nakon rukovanja - vjerojatno da bi osjetili miris osobe koju su upravo upoznali.

Tjeskoba ima miris?

Uz procjenu identiteta ljudi kroz njihov miris, ponekad možemo procijeniti i njihovu razinu anksioznosti. Službenici za provođenje zakona odavno su primijetili da pojedinci koji dolaze na ispitivanje primarno imaju svoj miris, a s ispitivanja svi odlaze s jako sličnim mirisom. Ovo zapažanje sugerira da postoji prepoznatljiv miris tjeskobe koji ljudi proizvode kada su pod stresom i koji prevladava njihov standardni miris.

Njušeći mirisne jastučiće pojedinaca koji se znoje od straha (gledajući strašni film) i onih koji se normalno znoje (prilikom gledanja dokumentarca o prirodi), sudionici istraživanja mogli su razlikovati koji su uzorci znoja proizvedeni u strahu.

Nanjušite bolest

Zdravstveno stanje još je jedna fascinantna informacija koju možemo prikupiti iz tjelesnog mirisa. Tim istraživača, predvođen Matsom Olssonom sa Stockholmskog instituta Karolinska, ubrizgao je sićušnu komponentu patogena E. coli koji uzrokuje proljev nekim ispitanicima (uz njihov pristanak). Ovaj dio patogena bio je protein, nazvan endotoksin, koji se inače nalazi na površini bakterije. Endotoksin sam po sebi ne može uzrokovati infekciju, ali dovoljan je za poticanje imunološkog sustav započne sa sustavom obrane.

Ispitanici kojima je ubrizgan endotoksin dobili su majice koje su nosili nekoliko sati kako bi uhvatili njihov tjelesni miris. Ispitanici nisu pokazivali nikakve znakove bolesti, niti su se osjećali bolesno, iako su istraživači u uzorcima krvi mogli izmjeriti da je njihov imunološki sustav aktivirao obrambeni mehanizam. Budući da endotoksin zapravo nije bio vezan uz patogen, imunološki sustav ispitanika na kraju se smirio. Poslani su kući, dok su im majice stavljene u zamrzivač. Istraživači su ponovili isti eksperiment neko vrijeme kasnije, osim što je ispitanicima ubrizgana samo fiziološka otopina, a ne endotoksin, tako da je normalan tjelesni miris prikupljen na drugom kompletu majica.

Kad je skupina ljudi pomirisala prikupljene majice, zaključili su da je miris tijela ljudi čiji je imunološki sustav aktiviran endotoksinom bio odbojniji od normalnog tjelesnog mirisa.

Stoga, sljedeći put kada pomislite da vam nešto smrdi, figurativno ili doslovno, zastanite na trenutak i razmislite što vam vaše tijelo pokušava reći.