Jedan od najpoznatijih britanskih spomenika, Stonehenge, ima manje poznatog "rođaka" na obali – Seahenge. Ovaj neobični brončanodobni spomenik, iako manje poznat, krije brojne tajne koje arheolozi pokušavaju odgonetnuti desetljećima.

Arheolog David Nance s Sveučilišta u Aberdeenu nedavno je ponudio novo objašnjenje za postojanje ovog prapovijesnog spomenika, koje se čini nevjerojatno pravovremenim. Seahenge, službeno poznat kao Holme I, otkriven je 1998. godine kada su erozija i plima otkrile njegove komponente koje su bile zakopane tisućama godina. Ovaj spomenik pronašao je šetač po plaži John Lorimer nakon što je u pijesku primijetio brončanu sjekiru. Tijekom brojnih posjeta, Lorimer je s nevjericom promatrao kako se postupno otkriva panj drveta okružen s 55 razdvojenih trupaca, postavljenih u ovalni oblik.

Seahenge, otkriven na plaži u Norfolku, sastoji se od preokrenutog hrastovog panja okruženog s 55 trupaca iste vrste drva. Samo 100 metara dalje pronađena je slična struktura, sada poznata kao Holme II. Prstenovi na drveću s ovih lokaliteta sugeriraju da su oba izgrađena oko 2049. godine prije Krista, samo nekoliko stotina godina nakon što su postavljeni poznati sarsenski kamenovi u Stonehengeu.

Čemu su služili

U vrijeme kada je izgrađen, Seahenge nije bio izložen eroziji. Bio je izgrađen daleko od obale, na slanim močvarama zaštićenim pješčanim dinama i muljevitim ravnicama. Trupci su bili ukopani u treset, što ih je štitilo od truljenja. Prethodno se smatralo da su Holme I i Holme II stvoreni u čast istaknutog pojedinca, poput ratnika ili lokalnog poglavice. Drugi istraživači su spekulirali da su strukture korištene za nebeske pogrebe, gdje bi tijela pokojnika bila ostavljena da ih odnesu ptice strvinari.

Međutim, Nance je razvio novu teoriju, objavljenu u časopisu GeoJournal, koja sugerira da su spomenici stvoreni za klimatske rituale u pokušaju borbe protiv oštrih zima koje su u to vrijeme pogađale regiju. "Znamo da je razdoblje u kojem su izgrađeni, prije 4.000 godina, bilo obilježeno smanjenjem atmosferskih temperatura, strogim zimama i kasnim proljećima, što je stavilo rane obalne zajednice pod veliki stres", izjavio je Nance. "Čini se najvjerojatnijim da su ovi spomenici imali zajedničku namjeru okončati ovu egzistencijalnu prijetnju, ali su imali različite funkcije."

Nance je koristio klimatske, ekološke, astronomske i biološke podatke, kao i regionalni folklor, kako bi došao do ovog zaključka. Istaknuo je da su drveni trupci srušeni u proljeće i postavljeni u skladu s izlaskom sunca na ljetni solsticij. "Ljetni solsticij bio je datum kada je prema folkloru kukavica, simbol plodnosti, tradicionalno prestajala pjevati, vraćala se u drugi svijet i ljeto bi završilo s njom", objasnio je Nance.

U Jadranu otkrivena neobična podvodna struktura: 'Tragovi sugeriraju da je dio nečeg velikog'

Koristili su žrtve

On vjeruje da su Seahenge i njegov blizanac bili dizajnirani da "uhvate" kukavicu i tako produže ljeto, odnosno, bili su očajnički pokušaj odgađanja dolaska duge, surove zime.

Holme II, za koji se sumnja da je sadržavao ljudsko tijelo, izgrađen je kako bi "smjestio ritualno žrtvovano tijelo smrtnog supružnika božice Venere" – osobe zadužene za osiguravanje dobrobiti i plodnosti zajednice, ali koja je percipirana kao neuspješna.

Dok oba spomenika imaju različite specifične funkcije i povezane rituale, Nance je uvjeren da im je zajednička svrha bila okončanje oštre hladnoće. Holme I je prvi put iskopan 1999. godine i mediji su ga nazvali Seahenge. Iako su paganske i lokalne skupine zahtijevale da ostane na mjestu, na kraju je premješten u Muzej Lynn u King's Lynnu, gdje je izložen i sačuvan u vosku. Holme II, međutim, ostaje na svom izvornom mjestu, iako ga je morska plima većim dijelom isprala.