Svijetom je nekada harala opaka pandemija i trajala je 15 milijuna godina: Njene odjeke vidimo čak i danas
Prije između 33 milijuna i 15 milijuna godina, drevna skupina virusa harala je među brojnim drevnim sisavcima, uključujući srodnike svega, od ljudi i čimpanzi do mravojeda i pandi. Ova skupina pretpovijesnih virusa naposljetku je izumrla oko prije 15 milijuna godina, ali možda je zarazila sve domaćine koje je mogla jer neaktivni fragmenti njezine DNA još uvijek podmuklo žive u mnogim modernim sisavcima (uključujući nas). Čudna je pomisao, ali do 8 posto našeg genoma sastoji se od genetskih sekvenci retrovirusa koji su zarazili naše pretke davno prije.
Svi retrovirusi, uključujući moderne poput HIV-a, moraju umetnuti DNA kopiju svog RNA genoma u DNA stanice domaćina kako bi se replicirali. Ovaj viralni genetski materijal obično se ne prenosi s generacije na generaciju, ali može ako su drevni retrovirusi stekli sposobnost inficiranja germinalnih stanica, poput jajnih stanica ili spermija, koje prenose svoju DNA budućim generacijama. Ako retrovirusi uspiju dospijeti u germinalne stanice, mogu se na kraju ugraditi u genom populacije. To je ono što je poznato kao endogeni retrovirus.
NASA objavila najjezivije slike i snimke pomrčine: Stižu iz svemira i gotovo su nestvarne
Međukontinentalna pandemija
Nedvojbeno jedan od najuspješnijih primjera je ERV-Fc, retrovirus (ili možda rod ili obitelj retrovirusa) koji se globalno proširio od oligocena do ranog miocena (između 30 milijuna i 15 milijuna godina).
Godine 2016. znanstvenici su pretražili genome 50 modernih sisavaca za "fosilne" viruse ERV-Fc i otkrili da su prisutni u pretcima barem 28 od njih, uključujući srodnike mravojeda, sivog mišjeg lemura, vjeveričjeg majmuna, marmoseta, babuna, čimpanzi, ljudi, pasa i pandi.
Još impresivnije, nije zarazio samo jednog rođaka svih tih sisavaca samo jedanput, već je preskočio između vrsta više od 20 puta. To je bio zaista međukontinentalna pandemija, koja je utjecala na sisavce na svakom kontinentu osim na relativno udaljenim područjima Australije i Antarktike.
Novi izazov
Čini se da ERV-Fc nema nikakav utjecaj na ljudsko zdravlje danas; fragment njegove genetske materijala jednostavno miruje u našem genomu. Međutim, dublje razumijevanje ERV-Fc i drugih ljudskih endogenih retrovirusa moglo bi pomoći u razumijevanju kako pristupamo bolestima modernog doba, poput HIV-a.
"Mamalski genom sadrži stotine tisuća drevnih virusnih fosila sličnih ERV-Fc," rekao je William E. Diehl, glavni autor studije iz 2016. koja je istraživanje provela kao poslijedoktorand na Sveučilištu Boston.
"Izazov će sada biti uporaba drevnih virusnih sekvenci za gledanje unatrag u vrijeme, što bi moglo biti korisno za predviđanje dugoročnih posljedica novih virusnih infekcija. Na primjer, potencijalno bismo mogli procijeniti utjecaj HIV-a na ljudsko zdravlje za 30 milijuna godina. Metoda će nam omogućiti bolje razumijevanje kada i zašto se pojavljuju novi virusi i kako dugoročni kontakt s njima utječe na evoluciju domaćih organizama", objasnio je Diehl.