Ružmarin (Rosmarinus officinalis), aromatična biljka mediteranskog podneblja, od davnina se koristi u kuhinjama diljem svijeta. No, osim što obogaćuje okuse jela, sve je više dokaza da ova biljka ima i niz snažnih blagotvornih učinaka na zdravlje, osobito na mozak, imunitet i upalne procese u organizmu.

Znanstvena istraživanja pokazuju kako bi ružmarin mogao igrati značajnu ulogu u borbi protiv Alzheimerove bolesti, najčešćeg oblika demencije na globalnoj razini.

Biljka pamćenja još od antičkih vremena

Već u staroj Grčkoj i Rimu ružmarin se povezuje s memorijom i mentalnom jasnoćom. Učenici i znanstvenici stavljali su grančice ružmarina u kosu nadajući se poboljšanju koncentracije i sposobnosti prisjećanja.

Zanimljivo, suvremena znanost potvrđuje tu povezanost. Jedno je istraživanje pokazalo da su ispitanici koji su udisali miris ružmarina bolje rješavali zadatke vezane uz pamćenje od onih koji su bili u prostoriji bez mirisa.

Kako ružmarin djeluje na mozak?

Ružmarin djeluje kroz nekoliko mehanizama. Prije svega, potiče cirkulaciju, uključujući i moždanu, čime se povećava dotok kisika i hranjivih tvari, što može poboljšati mentalnu jasnoću. Također, ima umirujuća svojstva – neka istraživanja sugeriraju da njegova aroma smanjuje anksioznost i poboljšava san, a manje stresa često znači i bolje pamćenje.

Sastojci ružmarina utječu i na neurotransmitere u mozgu. Jedan od ključnih spojeva je 1,8-cineol, koji usporava razgradnju acetilkolina, kemijske tvari važne za učenje i pamćenje. Očuvanjem acetilkolina, ružmarin može pridonijeti očuvanju kognitivnih funkcija, osobito u starijoj dobi.

Osim toga, ružmarin je bogat antioksidansima koji štite moždane stanice od oksidativnog stresa – jednog od glavnih uzroka kognitivnog propadanja.

Novi spoj iz ružmarina pokazuje obećavajuće rezultate

Posebnu pažnju privlači spoj karnozična kiselina, snažan antioksidans i protuupalni agens prisutan u ružmarinu. Ova tvar pomaže u zaštiti moždanih stanica od oštećenja povezanih s razvojem Alzheimerove bolesti.

Godine 2025., znanstvenici su razvili stabilniju verziju tog spoja pod nazivom diAcCA. U prekliničkim studijama, ovaj je spoj pokazao značajna poboljšanja pamćenja, povećanje broja sinapsi (veza između moždanih stanica) i smanjenje razine štetnih proteina poput amiloid-beta i tau, karakterističnih za Alzheimerovu bolest.

Zanimljivo je da diAcCA djeluje selektivno, aktivira se isključivo u upaljenim dijelovima mozga, čime se potencijalno smanjuje rizik od nuspojava. Kod testiranja na miševima nisu primijećeni znakovi toksičnosti, ali su zabilježena znatna kognitivna poboljšanja – što otvara vrata mogućim ispitivanjima na ljudima.

Znanstvenici vjeruju da bi diAcCA mogao pomoći i u liječenju drugih upalnih bolesti, uključujući dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti i Parkinsonovu bolest.

Ljekovitost i izvan mozga

Blagodati ružmarina ne završavaju kod mozga. Tradicionalno se koristi za ublažavanje probavnih tegoba, nadutosti i upala. Spojevi poput rosmarinske kiseline i ursolične kiseline poznati su po snažnim protuupalnim učincima u cijelom tijelu.

Ružmarin može imati koristi i za kožu – prema nekim pregledima, pomaže kod akni i ekcema, dok karnozična kiselina može imati anti-ageing učinak jer štiti kožu od oštećenja uzrokovanih UV zračenjem.

Osim toga, ulje ružmarina ima antimikrobna svojstva, što ga čini korisnim u očuvanju hrane i potencijalnim sastojkom farmaceutskih proizvoda zbog sposobnosti suzbijanja rasta bakterija i gljivica.

Mjere opreza

U prehrambenim količinama – bilo kao začin, čaj ili eterično ulje za aromaterapiju – ružmarin je za većinu ljudi siguran. No, koncentrirani ekstrakti ili velike količine mogu izazvati nuspojave, poput povraćanja, pa čak i napadaja kod osoba s epilepsijom.

Postoji i teoretski rizik da ružmarin stimulira kontrakcije maternice, pa se trudnicama ne preporučuju visoke doze. Također, zbog mogućih interakcija s lijekovima – osobito s antikoagulansima – preporučuje se konzultacija s liječnikom prije uzimanja ružmarina u obliku dodataka prehrani.

Prirodni saveznik zdravlja s potencijalom za budućnost

Ružmarin nije tek još jedan začin iz kuhinje – riječ je o biljci s tisućljetnim ugledom i sve snažnijim znanstvenim dokazima u korist njenog ljekovitog djelovanja. S razvojem inovativnih spojeva poput diAcCA, njegova uloga u medicini mogla bi tek početi.

U međuvremenu, dodavanje ružmarina u prehranu, kao čaj ili kroz aromaterapiju, može biti jednostavan, prirodan korak prema boljem zdravlju – osobito za one koji žele očuvati bistrinu uma u godinama koje dolaze.