Mikroskopske čestice plastike sve intenzivnije onečišćuju poljoprivredna tla diljem svijeta, a stručnjaci upozoravaju da problem više nije ograničen samo na okoliš. Najnovija znanstvena analiza pokazuje da mikroplastika i kemikalije povezane s njom ulaze u prehrambeni lanac putem usjeva koje svakodnevno konzumiramo te na kraju dospijevaju u ljudski organizam.

Na ovaj rastući problem upozorio je dr. Joseph Boctor, stručnjak za okolišnu biotehnologiju sa Sveučilišta Murdoch u Australiji, koji je predvodio opsežnu analizu gotovo 200 znanstvenih istraživanja. Cilj njegova tima bio je pratiti put kojim plastika i njezini kemijski aditivi dolaze do poljoprivrednih površina te kako završavaju u svježim poljoprivrednim proizvodima poput salate, pšenice i mrkve.

Poljoprivredna tla postaju spremnici mikroplastike

Rezultati istraživanja pokazuju da se u Europi i Sjevernoj Americi svake godine u poljoprivredna tla unose stotine tisuća tona mikroplastike. Znanstvenici upozoravaju da tlo postaje svojevrsno dugoročno odlagalište tih iznimno postojanih onečišćivača.

„Tlo djeluje kao dugoročno skladište ovih tvrdokornih zagađivača“, navodi istraživački tim.

Kao primjer navode Ujedinjenu Kraljevinu, gdje se procjenjuje da se svake godine u tlo unese oko 22.500 tona mikroplastike samo putem gnojiva i različitih aditiva koji se koriste u poljoprivredi.

Tehnika koja povećava prinose, ali i količine plastike u tlu

Posebnu zabrinutost znanstvenika izaziva široko rasprostranjena poljoprivredna praksa poznata kao plastični malčing. Riječ je o metodi pri kojoj se plastične folije postavljaju na površinu tla kako bi se smanjio rast korova, očuvala vlaga i održala stabilnija temperatura tla.

Iako takav pristup poljoprivrednicima omogućuje veće prinose i učinkovitije korištenje vode, istraživači upozoravaju da upravo te plastične folije predstavljaju jedan od najvažnijih izvora mikroplastike i nanoplastike u poljoprivrednim zemljištima.

Gnojiva, biosolidi i kanalizacijski mulj dodatno pogoršavaju problem

Prema podacima koje prenosi Science Alert, plastične folije nisu jedini izvor onečišćenja. Među značajne izvore mikroplastike ubrajaju se i kanalizacijski mulj, biosolidi te organska gnojiva.

Iako se takvi materijali često promoviraju kao održivije i ekološki prihvatljivije alternative konvencionalnim gnojivima, znanstvenici upozoravaju da mogu predstavljati ozbiljan problem ako sadrže mikroskopske plastične čestice. U takvim slučajevima njihova uporaba može donijeti više štete nego koristi.

Kako mikroplastika ulazi u biljke koje jedemo

Istraživači su tijekom analize identificirali nekoliko načina na koje mikroplastika može dospjeti u biljke.

Jedan od njih je proces poznat kao endocitoza, tijekom kojeg biljne stanice apsorbiraju čestice iz svoje okoline kroz korijenski sustav. Na taj način mikroplastika iz tla može ući u unutrašnjost biljke.

Osim kroz korijenje, mikroplastične čestice mogu prodrijeti i kroz sitne pore na listovima izravno iz zraka. Dodatni put prijenosa predstavlja voda koju biljke upijaju iz tla, a koja može sadržavati mikroskopske plastične ostatke.

„Ta mikroplastika pretvara poljoprivredno zemljište u odlagalište plastike“, upozorava dr. Joseph Boctor.

Posebno ga zabrinjava činjenica da još uvijek nedostaje transparentnosti, ali i detaljnih istraživanja o mikroplastici i kemijskim aditivima koji se često pojavljuju zajedno s tim česticama.

Sve ozbiljnije posljedice za ljudsko zdravlje

Dok se količine mikroplastike u tlu i prehrambenom lancu povećavaju, sve više istraživanja ukazuje na moguće zdravstvene posljedice za ljude.

Prema dostupnim znanstvenim studijama, mikroplastične i nanoplastične čestice povezuju se s brojnim ozbiljnim zdravstvenim problemima. Među njima se navode poteškoće povezane s muškom plodnošću, oštećenja srca i krvnih žila, poremećaji hormonskog sustava, degeneracija moždanih neurona te oštećenja DNK.

Jedno od najzabrinjavajućih otkrića pokazalo je da se kemikalije povezane s plastikom mogu prenositi s majke na dijete putem posteljice, što dodatno pojačava zabrinutost znanstvene zajednice.

Ftalati i usporivači gorenja među najopasnijim spojevima

Posebnu prijetnju predstavljaju kemijski aditivi koji se dodaju plastici tijekom proizvodnje. Među njima se ističu ftalati, sintetski spojevi koji se povezuju s hormonskim poremećajima i problemima reproduktivnog zdravlja.

Znanstvenici upozoravaju i na PBDE spojeve, odnosno polibromirane difenil etere, koji se koriste kao usporivači gorenja. Prema dostupnim istraživanjima, ti spojevi povezani su s povećanim rizikom od smrtnosti uzrokovane rakom.

Pokusi provedeni na glodavcima pokazali su da PBDE spojevi mogu štetno djelovati na jetru, štitnjaču, reproduktivni sustav te imunološki sustav.

Znanstvenici traže hitnu reakciju regulatora

Dr. Boctor smatra da problem mikroplastike više ne smije ostati u sjeni te poziva regulatore na odlučnije djelovanje.

„Ovim pregledom pokušavamo izvući ovu podmuklu prijetnju iz sjene i osvijetliti je pred regulatorima“, poručio je.

Njegova poruka pritom je vrlo jasna.

„Plastična kriza je izmakla kontroli, a ljudsko zdravlje je izloženo“, upozorava Boctor.

Dodaje kako opasnosti povezane s mikroplastikom nisu prijetnja koja nas čeka u budućnosti, nego proces koji se već odvija unutar bioloških sustava. Prema njegovim riječima, posljedice se razvijaju tiho, postupno i sustavno, dok se mikroskopske plastične čestice nastavljaju gomilati u tlu, hrani i ljudskom organizmu.