Vani je minus 30, a njima je u domovima preugodno: Evo kako su Skandinavci riješili problem grijanja

Nordijske zemlje održavaju domove toplima kombinacijom izolacije i različitih sustava grijanja, od dizalica topline do toplovodnih mreža. U Norveškoj više od 75 posto energije u kućanstvima odlazi na grijanje prostora i vode, a Međunarodna agencija za energiju (IEA) ističe da dizalice topline najbolje rade u dobro izoliranim kućama.
Za vlasnika kuće to znači da izbor uređaja treba povezati sa stanjem zidova, krova i prozora. Nordijski pristup obuhvaća proizvodnju topline i njezino zadržavanje u prostoru, uz sustave prilagođene lokalnim resursima i vrsti zgrade.
Izolacija prije veće snage
Dobro izolirana kuća traži manje topline za održavanje ugodne temperature. IEA objašnjava da dizalice topline najbolje rade kada ravnomjerno predaju toplinu, uz male gubitke kroz konstrukciju i prodor vanjskog zraka. Kuća koja brzo gubi toplinu zato zahtijeva uređaj većeg kapaciteta.
Prema ocjeni iste agencije, najveću korist donosi povezivanje izolacije i dizalice topline. Sam snažniji uređaj ne uklanja gubitke kroz loše prozore, zidove ili krov. Brtvljenje spojeva i dobro ugrađena stolarija također pripadaju toplinskoj zaštiti objekta.
Norveški statistički ured Statistisk sentralbyrå (SSB) zabilježio je pad prosječne potrošnje energije po kućanstvu od 13,4 posto između 2012. i 2022. Prosjek je pao s 20.230 na 17.518 kWh godišnje. Potrošnja po četvornome metru smanjila se još više, za 16,8 posto, na 154 kWh.

Norveška kombinira struju i drva
Električna energija zauzima središnje mjesto u norveškim domovima. Ondje su kućanstva 2024. potrošila ukupno 46 TWh energije, pri čemu su nakon električne energije slijedili biogoriva i daljinsko grijanje.
Norveško grijanje povezuje električne radijatore i raširene dizalice topline zrak–zrak s proizvodnjom struje u hidroelektranama, kako objašnjava Blicov pregled. Dizalice pritom za zagrijavanje prostorija iskorištavaju vanjski zrak, u kojem toplinske energije ima i pri temperaturama ispod ništice.
Norveška uprava za vodne resurse i energiju zabilježila je da su dizalice topline 2021. proizvele 18,8 TWh topline. Za to su potrošile 8,1 TWh električne energije.
Ipak, američko Ministarstvo energetike upozorava da hladna klima zahtijeva posebno projektirane modele. Učinak običnih uređaja može opadati pri niskim vanjskim temperaturama. Peći na drva zato u norveškim kućama ostaju dopuna ili pričuva tijekom najhladnijih dana. Dio kućanstava koristi i toplovode: 2025. preuzela su 1.863 GWh daljinske topline, odnosno 28,3 posto ukupnih isporuka potrošačima.
Jeftinija struja nije jednaka svima
Norveška nema jedinstveno iskustvo cijene električne energije. SSB je za 2025. zabilježio prosječnu kućansku cijenu od 141,7 ørea po kWh, uključujući mrežarinu i poreze, prije državne potpore. Nakon potpore prosjek je iznosio 125,1 øre po kWh.
Godišnja cijena bila je oko dva posto niža nego 2024. No regionalne razlike bile su velike: prema SSB-u, spot-cijena na jugozapadu zemlje bila je 2025. više od sedam puta viša nego na sjeveru. Ta se usporedba odnosi na veleprodajno spot-tržište.
„Ukupna cijena električne energije za kućanstva 2025. bila je tek malo iznad prosječne cijene prethodnih pet godina. Moramo se vratiti u 2020. da bismo u statistici pronašli nižu godišnju cijenu električne energije”, rekao je viši savjetnik SSB-a Thomas Aanensen.
Eurostatova usporedba prema standardu kupovne moći također daje kontekst hrvatskim čitateljima. U drugoj polovici 2025. cijena kućanske električne energije u Norveškoj iznosila je 15,64 jedinice standarda kupovne moći na 100 kWh. U Hrvatskoj je iznosila 16,37.

Toplovodi i neiskorištena toplina
Švedska i Danska velik dio grijanja oslanjaju na zajedničke sustave. U izvješću Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije daljinsko grijanje pokrivalo je 2023. gotovo 70 posto kućanske potražnje za grijanjem prostora u tim zemljama.
Na toplovode je bilo priključeno 90 posto švedskih višestambenih zgrada. Među obiteljskim kućama udio je bio znatno različit: u Danskoj između 63 i 64 posto, a u Švedskoj oko 13 posto.
Voda zagrijana u središnjem postrojenju cijevima dolazi do objekata. Sustavi koriste biomasu, zajedničku proizvodnju struje i topline te višak topline iz industrije i energetske prerade otpada. Danska uključuje i velike dizalice topline, pa toplina koja bi ostala neiskorištena dobiva primjenu u stanovima.
Finska i islandska posebnost
Nordijski pregled obuhvaća i Finsku i Island, izvan Skandinavije u njezinu užem geografskom značenju. U Finskoj se način grijanja razlikuje prema vrsti naselja i objekta: gradsko daljinsko grijanje razvijeno je uz električne sustave, dizalice topline i drva kojima se griju kuće.
Za dio finskih dizalica izvor topline nije vanjski zrak nego tlo, koje na određenoj dubini ima manje temperaturne promjene. Mogućnost takve ugradnje ipak ovisi o uvjetima i potrebnom ulaganju.
Dostupnost geotermalne mreže važna je za način grijanja na Islandu: njome se naseljima dovodi voda zagrijana u podzemlju. Za područja bez takve mreže važan izvor ostaje struja.
Izbor sustava stoga prati resurse i infrastrukturu pojedine zemlje. Za samu kuću IEA-in odgovor ostaje povezan: dobra izolacija i odgovarajuća dizalica topline zajedno donose najveće koristi.