Način na koji se ljudi vjenčavaju nije otporan na vrijeme. Ljudi se mijenjaju, isto kao i njihove navike i želje -  pod tim ne mislimo na ekstreme poput golih vjenčanja, vjenčanja pod vodom ili na nebu. Mislimo na činjenicu da se broj vjenčanja u matičnom uredu skoro pa izjednačio s brojem crkvenih vjenčanja.

Možda ne zvuči kao čudna informacija, no ako uzmemo u obzir da Hrvatsku čini 87% katolika, čovjek se mora zapitati zašto onda barem 70% vjenčanja nije održano u crkvi? Katoličanstvo je i dalje daleko najrasprostranjenija religija u Hrvatskoj, no sami se katolici odlučuju za građanske svadbe. Naravno, ima i mnogo obrnutih slučaja kad se zaručeni par odluči da žele crkvenu svadbu - no za koji od ta dva procesa mislite da je jednostavniji?

Smanjuje li se broj svadbi u crkvi ili broj svadbi sveukupno?

Kad uzmemo u obzir koliko su se ljudi i njihove navike i običaji promijenili, nevjerojatna je činjenica da se broj svadbi ne samo nije smanjio, već raste. Taj se broj u Hrvatskoj uvijek vrti oko 20 000 i ne čini se da će se smanjiti u bliskoj budućnosti. 

Prije nekoliko godina, studentica ekonomskog fakulteta provela je veliko istraživanje o razvodima u Hrvatskoj. Svi smo čuli za informaciju da se svaki drugi ili treći brak raspadne, ali dr. Petra Međimurec u svom doktoratu dobila je i preciznije informacije, poput godina u kojima se najčešće parovi vjenčaju, u kojoj godini braka najčešće prekidaju i sl., no najviše se fokusirala na dob i stupanj obrazovanja partnera. U posljednjih 10 godina, standard da su visokoobrazovani muškarci u braku s mlađim, niže obrazovanim ženama okrenuo se za 180 stupnjeva. Međutim, broj vjenčanja ostao je isti. Teško je ljude odviknuti od priznatog slavlja njihove ljubavi, neovisno o demografskim podacima.

Zašto onda sami katolici izbjegavaju vjenčanje u crkvi?

Uzmimo hipotetsku situaciju: zaručnici se žele vjenčati u crkvi zato što je puno ljepši ugođaj nego kod matičara - to se nikada neće dogoditi. Vjenčanje u crkvi je ozbiljan katolički čin kojeg svi članovi katoličke crkve shvaćaju ozbiljno. Zaručnici se ne bi smjeli vjenčati u crkvi isključivo iz estetskih razloga. Ako jedan od zaručnika nema sve sakramente, također nije mali posao dobiti ih. Čak bi i sama crkvena svadba trebala biti ograničena u smislu buke, ponašanja, katoličkih običaja i sl. U pravilu, na crkvenoj svadbi, muškarac ne bi smio ljubiti mladu nakon što ih se proglasi mužem i ženom. Žena ne bi smjela imati otkrivena leđa niti prednji dio vjenčanice. Bacanje riže ispred crkve također u pravilu ne bi trebalo biti dopušteno jer je to bacanje hrane. Iako se tih pravila nitko ne drži kao pijan plota, katolička crkva ih svakako shvaća ozbiljno.

Vjenčaju li se katolici kod matičara baš zato što svoju vjeru shvaćaju ozbiljno?

Katolička crkva ne priznaje razvod, što znači da ako se vjenčate u crkvi pred Bogom, skupa ste dok vas smrt ne rastavi. Naravno, crkva će se držati onoga što propovijeda. Možda se broj građanskih svadbi povećao upravo zato što katolici shvaćaju tu obavezu iznimno ozbiljno, a  do razvoda danas, nažalost, sve češće dolazi. Međutim, razvedete li se, a vjenčanje nije bilo u crkvi, nitko vam ne brani da drugi put imate crkveno vjenčanje - pošto vam crkva ono prvo nije priznala.

Drugi razlog zbog kojeg se broj građanskih svadbi možda povećao je i činjenica da, iako morate dosta platiti - matičari izlaze na teren po vašim željama. Želite vjenčanje na plaži, planini, u dolini, na farmi, na imanju, na krovu zgrade? Nema problema! Svećenici nisu baš tako fleksibilni i nema više vjenčanja izvan crkve.