Brodovi koji plove nestaju bez traga. Letovi nestaju s radarskih zaslona i nikad ih se više neće vidjeti. Tajanstveni događaji potaknuli su priče o nadnaravnim događajima, otmicama vanzemaljaca i općenito pričama koje govore kako se radi o području izvan normalnih granica fizičke stvarnosti. Radi se, naravno, o Bermudskom trokutu. 

Ipak, brojni su ljudi predložili znanstveno moguća objašnjenja za nestanke brodova i zrakoplova u Bermudskom trokutu, a uz to, ocean je uvijek opasno mjesto i nikada nije neuobičajeno da stvari krenu po zlu. 

Bermudski trokut proteže se između Miamija, San Juana, Portorika i otoka Bermuda. Ovo je područje ogromno i obuhvaća nekoliko stotina tisuća kvadrata, a na tom je području posebno aktivan brodski promet.

Kako je nastao mit

Bermudski trokut dobio je ime po članku iz 1964. godine u magazinu Argosy, koji je povezivao nekoliko nestanaka u regiji. Članak "Smrtonosni bermudski trokut" nije ponudio nikakva objašnjenja za te događaje iako je snažno naglasio tajanstvenu prirodu tog područja. U članku se govori o nestanku američkog Cyclopsa 1918., broda za opskrbu mornarice, i gubitka leta bombardera tijekom vježbe 1945., kao i jednog od aviona za potragu i spašavanje koji su poslani za njima.

Ovi incidenti, i drugi, danas su postali dio misterija Bermudskog trokuta. Te se priče često spajaju kako bi nagovijestile nešto nepoželjno što vreba ispod površine Atlantskog oceana. Osim nadnaravnih objašnjenja, brojna realističnija objašnjenja za ovaj fenomen su iznesena tijekom godina; od magnetizma do opasnih mjehurića.

Vrlo opasne vode

Činjenica da je područje unutar Bermudskog trokuta jako prometno objašnjava dio misterija. Svaka regija kroz koju prolazi mnogo brodova sigurno će zabilježiti više nesreća nego mjesta koja su manje prometna. Uz to, područje Bermudskog trokuta često zahvaćaju uragani pa nije toliko neočekivano što se brodovi na tom području mogu prevrnuti i potonuti. 

Drugo objašnjenje temelji se na magnetizmu. Zemljin magnetski Sjeverni pol nije isto što i njen zemljopisni Sjeverni pol što znači da kompasi obično ne pokazuju točno na sjever. Kompasi su zaista točni samo duž onoga što je poznato kao agonične linije koje povezuju magnetski i geografski sjever.

Jedna agonična linija ide od jezera Superior kroz Meksički zaljev blizu Bermudskog trokuta. Jedna teorija tvrdi da pomorci, koji su obično navikli uzimati u obzir razlike u očitanjima svojih kompasa, mogu pogriješiti kada su vrlo blizu agonične linije koja ih odvodi na krivi put. Druga teorija tvrdi da bi Bermudski trokut mogao biti područje magnetske anomalije velikih razmjera, regije u kojoj su linije Zemljinog magnetskog polja iskrivljene i uvrnute. To također može uzrokovati navigacijske pogreške. Ipak, nema dokaza da Bermudski trokut sadrži bilo kakve neobične magnetske poremećaje.

Ljudi krivi za sve?

Nedavno su znanstvenici sugerirali kako bi potonuće brodova u Bermudskom trokutu mogla biti posljedica masivnih mjehurića koji se oslobađaju iz podmorskih naslaga. Proces sličan ovome vjerojatno je stvorio ogromne kratere na morskom dnu u blizini Norveške. 

No iako sam mehanizam zvuči kao logično objašnjenje nema dokaza o nedavnom ispuštanju metana iz područja oko Bermudskog trokuta. Posljednji put se nešto slično dogodilo u regiji prije otprilike 15.000 godina.

Ipak, od svih mogućih objašnjenja vjerojatno je najizglednije kako su ljudski mozgovi stvorili puno veću priču i misterij od onoga što se zapravo događa u Bermudskom trokutu. Naime, naši mozgovi skloniji su pamtiti posebne, neobične događaje i usredotočiti se više na područja gdje se takvi događaji zbivaju zbog čega nam stvari izgledaju brojnije nego što jesu i svaki događaj promatramo s posebnim zanimanjem zbog istaknute usredotočenosti samo na jedno mjesto.