Zašto se pojedine tjelesne tekućine tako lako otkrivaju pod UV svjetlom i koja je znanost iza toga? 

Koliko god se činilo kako su takve scene samo scene, testovi koje forenzički timovi provode u takvim scenarijima itekako su stvarni. Naime, kada forenzičari trebaju provjeriti jesu li određene tekućine prisutne na mjestu zločina provest će testove koji se nazivaju pretpostavljeni testovi.

Takvi testovi pomažu provjeravanju pretpostavke kako se na mjestu zločina nalazi određena tjelesna tekućina, ali ne potvrđuju nužno početnu hipotezu jer je ustanovljen određeni broj lažno pozitivnih rezultata zbog činjenice kako i neke druge tvari reagiraju slično na ovaj tip testa.

Kako bi dodatno provjerili svoju hipotezu, forenzičari se upuštaju u daljnje provođenje testova od kojih jedan čini test naziva alternativni izvor svjetlosti.

U ovim se testovima svjetlo usmjerava prema određenoj tjelesnoj tekućini u prostoriji i ako je zaista prisutna ta tekućina, ona će pod svjetlom zasvijetliti. Kako se to događa? Kroz fenomen koji nazivamo luminiscencija. 

Luminiscencija

Luminiscencija je pojava u kojoj kemijska tvar emitira svjetlost. To se može dogoditi na dva načina; kemiluminiscencijom i fotoluminiscencijom.

Kemiluminiscencija, kao što ime sugerira, događa se kemijskom reakcijom. Podvrsta kemiluminiscencije je bioluminiscencija, u kojoj život, kroz određene metaboličke reakcije, stvara svjetlost. Jedan od najboljih primjera za to su krijesnice.

Fotoluminiscencija je svjetlosna emisija uzrokovana svjetlošću, a postoje dvije vrste: fluorescencija i fosforescencija. Kako bismo odgovorili na pitanje zašto sprema svijetli pod UV svjetlom, usredotočit ćemo se samo na fluorescenciju. 

Kada izvor svjetlosti veće energije (kraće valne duljine) naiđe na kemikaliju, koju nazivamo fluorofor, elektroni u njemu apsorbiraju energiju svjetlosti i aktiviraju se.

Međutim, aktivirani elektroni su nestabilni pa elektroni oslobađaju dodatnu energiju kao vibracijsku energiju (velikim vibriranjem) i u obliku svjetlosne energije.

Svjetlo koje se emitira ima manje energije od početnog izvora svjetlosti budući da se dio energije odašilje kroz vibriranje zbog koje će emitirana svjetlost biti veće valne duljine (s manje energije).

Kemiluminiscencija

Krv je lako vidljiva jer je crvena ili smeđa, ovisno o tome koliko je stara. Detekcija krvi posebno je važna jer se naizgled izbrisani tragovi krvi, čak i uz temeljito čišćenje, mogu zadržati godinama.

Postoji nekoliko testova koji pomažu u otkrivanju mrlja od krvi, ali samo jedan od njih djeluje kroz luminiscenciju.

Kemikalija nazvana luminol često se koristi za otkrivanje mrlja krvi na mjestu zločina. Luminol se povezuje s hemoglobinom u krvi. Za ovu reakciju uvijek je potreban vodikov peroksid. Kada luminol pomiješan s malo vodikovog peroksida dođe u dodir s hemoglobinom, nastaje plava nijansa.

Nije lako vidjeti ovo svjetlo ako je ambijentalno svjetlo jako i stoga se najbolje vidi u mračnim uvjetima. Svjetlost se emitira sve dok reakcija traje što ponekad zahtjeva nekoliko prskanja luminolom.

Fotoluminiscencija ili kako se otkriva sperma

Tjelesne tekućine poput sline, sperme i vaginalne tekućine ne zahtijevaju kemijski agens da bi emitirale svjetlost. Umjesto toga, fluoresciraju kada su izloženi pravoj (kratkoj) valnoj duljini svjetlosti.

1919. dr. Wood otkrio je da UV-A svjetlo, koje je nazivao "crno svjetlo", može biti korisno u otkrivanju određenih tjelesnih tekućina. Tehnika je usvojena i od tada je svjetlo postalo poznato kao "Woodovo svjetlo".

Sperma fluorescira plavo između 300-450 nm, u ultraljubičastom području. Nevidljive (nama) UV zrake ne ometaju fluorescenciju tako da forenzičari mogu jasno vidjeti mrlje. Međutim, ova tehnika može dovesti do velikih pogrešaka jer koža, kosa i tkanina također mogu fluorescirati pod ovom valnom duljinom.

Kada je sperma izložena valnim duljinama između 430-470 nm (unutar vidljivog spektra), ona stvara narančastu fluorescenciju. To se može vidjeti korištenjem svjetlosnog filtera za filtriranje svih drugih valnih duljina svjetlosti osim fluorescentnog svjetla. To sprječava smetnje koje se mogu pojaviti iz drugih izvora.

Slina, urin i vaginalna tekućina fluoresciraju iz istih razloga kao i sjemena tekućina: zbog proteina i lipida (masti) prisutnih u njima.