Jedno od najintrigantnijih i najzagonetnijih proročanstava posljednjih godina ponovno je privuklo pozornost javnosti. Riječ je o drevnom tekstu poznatom kao „Papska proročanstva”, koji se, prema tvrdnjama, nalazi u vatikanskim arhivima i potječe još iz 12. stoljeća. Ovaj tajanstveni rukopis, koji mnogi pripisuju Svetom Malahiji, navodno predviđa kraj svijeta 2027. godine.

Tvrdnja koja se posljednjih mjeseci širi društvenim mrežama i vjerskim krugovima izazvala je burne rasprave – od teologa i povjesničara do znanstvenika koji pozivaju na oprez i skeptičnost.

Iako ideja o apokalipsi nije nova – sjetimo se samo majevskog kalendara i 2012. godine, kao i Newtonovog proročanstva o kraju svijeta 2060. – „Papska proročanstva“ ponovno su oživjela raspravu o mogućem „posljednjem papi“.

Tajanstvena knjiga s 112 šifriranih rečenica

Prema dostupnim izvorima, tekst poznat kao „Papska proročanstva“ pripisuje se Svetom Malahiji, irskom nadbiskupu koji je navodno 1139. godine, tijekom posjeta Rimu, doživio viziju svih budućih papa – sve do posljednjeg.

U knjizi se nalazi 112 latinskih izraza, a svaki od njih simbolično opisuje jednog papu. Serija počinje s Celestinom II., koji je na papinski tron stupio 1143. godine, a završava s tajanstvenim Petrom Rimljaninom, koji bi, prema tekstu, trebao biti posljednji papa u povijesti Crkve.

Proročanstvo o Petru Rimljaninu i „gradu sa sedam brežuljaka“

Najdramatičniji dio rukopisa odnosi se upravo na posljednjeg papu – Petra Rimljanina, koji će, kako piše, „hraniti svoje stado usred mnogih nevolja“. Nakon toga slijedi proročanstvo koje je mnoge uznemirilo:

„U konačnom progonu Svete Rimske Crkve vladat će Petar Rimljanin, koji će hraniti svoje stado usred mnogih nevolja, nakon čega će grad sa sedam brežuljaka biti uništen i strašni Sudac će suditi ljudima. Kraj.“

„Grad sa sedam brežuljaka“ većina tumača povezuje s Rimom, sjedištem Katoličke crkve. Ako se tumačenja pokažu točnima, 2027. godina označila bi kraj svijeta i posljednji trenutak ljudske civilizacije – barem prema ovom drevnom tekstu.

Povjesničari i teolozi: radi li se o vatikanskoj krivotvorini?

Iako su „Papska proročanstva“ kroz stoljeća stekla kultni status, većina povjesničara i znanstvenika dovodi u pitanje njihovu vjerodostojnost.
Mnogi upozoravaju da je riječ o mogućoj krivotvorini iz 16. stoljeća, a ne o autentičnom tekstu iz 12. stoljeća.

Prema zapisima, proročanstva je prvi put 1595. godine objavio benediktinski redovnik Arnold Wion, koji ih je uvrstio u svoje djelo Lignum Vitae. Upravo tada, tvrde skeptici, tekst je i napisan – s ciljem da se podrže određeni kandidati za papinski tron, a ne da se predvidi budućnost.

Kada se proročanstva „poklapaju“ s poviješću

Unatoč sumnjama, pobornici autentičnosti Malahijevih proročanstava ističu primjere u kojima se navodi iz knjige čudesno podudaraju sa stvarnim događajima.

Tako se, primjerice, 111. papa opisuje izrazom „Gloria Olivae” (Slava maslini) – što se povezuje s benediktinskim redom Olivetanci, poznatim po simbolici masline.

Još jedno proročanstvo, označeno kao „De labore Solis” (Pomrčina Sunca), tumači se kao aluzija na papu Ivana Pavla II., koji je rođen tijekom pomrčine Sunca 1920. godine.

Između vjere, simbolike i mistike

„Papska proročanstva“ i dalje su predmet fascinacije – kako među vjernicima, tako i među znanstvenicima. Iako mnogi smatraju da je riječ o simboličkom tekstu, a ne doslovnom proročanstvu, činjenica je da svako spominjanje kraja svijeta izaziva globalni interes i strahopoštovanje.

Kako se približava 2027. godina, pitanje ostaje otvoreno: je li riječ o slučajnim podudarnostima, pametno osmišljenoj fikciji ili proročanstvu koje tek treba ispuniti?

Jedno je sigurno – tajanstvena knjiga iz vatikanskih arhiva i dalje intrigira svijet, potičući rasprave o granici između vjere, povijesti i apokaliptične mistike.