Jedna od najčešćih pogrešaka je previše agresivno zagrijavanje. Turska kava priprema se polako, na laganoj vatri, a cilj nije da snažno vrije. Kada se pjena počne dizati prema vrhu džezve, kavu treba maknuti s vatre prije jakog ključanja.

Hladna voda ide odmah u džezvu

Za razliku od postupka u kojem se voda prvo posebno prokuha, tradicionalna priprema počinje tako da se u džezvu ulije hladna voda. Na nju se dodaje vrlo fino mljevena kava, najčešće oko jedne pune žličice po šalici, a šećer se, ako ga koristite, dodaje prije zagrijavanja.

Smjesu treba promiješati na početku kako bi se kava ravnomjerno povezala s vodom. Nakon što džezva ode na štednjak, kavu više nije potrebno neprestano miješati. Upravo su postupno zagrijavanje i strpljenje važni za stvaranje karakteristične pjene.

Ova fotografija zbunila je milijune: Samo oni s visokim IQ-om mogu pogoditi koliko je djevojčica na slici

Najvažniji trenutak događa se kada se kava počne dizati

Džezvu stavite na laganu vatru i pustite da se kava postupno zagrijava. Kako temperatura raste, na površini će se početi stvarati pjena koja će se polako dizati prema vrhu.

To je trenutak kada treba reagirati.

Čim se kava počne dizati, odnosno neposredno prije snažnog ključanja, džezvu treba maknuti sa štednjaka. Kod tradicionalne pripreme dio pjene može se žličicom rasporediti u šalice, nakon čega se džezva nakratko vraća na vatru kako bi se kava ponovno podigla. Zatim se ostatak ulijeva u šalice.

Upravo se u tome krije jedna od važnih razlika između dobro pripremljene i prekuhane turske kave. Ako je pustite da snažno vrije, možete izgubiti dio pjene i dobiti izraženiju gorčinu.

Šećer se dodaje prije kuhanja

Ako volite zaslađenu tursku kavu, šećer se tradicionalno dodaje odmah na početku, zajedno s hladnom vodom i kavom. Količina ovisi o tome koliko slatku kavu želite.

Kod turske kave šećer se ne dodaje naknadno u već skuhanu šalicu, jer se tada više ne može pravilno umiješati bez miješanja taloga na dnu.

Zašto je važno ne pretjerivati s miješanjem?

Još jedna česta pogreška je stalno miješanje kave tijekom zagrijavanja. Nakon početnog miješanja, tradicionalne metode uglavnom preporučuju da se smjesa ostavi na miru dok se polako zagrijava.

Tako se pjena može postupno formirati i podignuti na površinu. Upravo je gusta pjena jedan od prepoznatljivih znakova dobro pripremljene turske kave.

Zaboravite na skupe omekšivače: Dodajte dvije kapi tekućine koju vjerojatno imate doma i rublje će mirisati božanstveno

Jedna žličica kave po šalici

Za jednu šalicu najčešće se koristi otprilike jedna puna žličica vrlo fino mljevene kave, dok se količina vode određuje prema šalici iz koje će se kava piti. Uobičajena je količina od oko 60 do 70 mililitara vode po šalici, iako omjeri mogu varirati ovisno o receptu i osobnom ukusu.

Kava mora biti izrazito fino mljevena – finije nego za espresso – jer se kod turske kave talog ne filtrira. Nakon ulijevanja u šalicu dobro je pričekati kratko vrijeme kako bi se sitne čestice slegle na dno.

Tajna je zapravo u strpljenju

Za puniji i bogatiji okus nije potrebno komplicirati pripremu. Najvažnije je koristiti dovoljno fino mljevenu kavu, početi s hladnom vodom, zagrijavati džezvu polako i skinuti je s vatre u pravom trenutku.

Ne treba dopustiti snažno ključanje, a kavu nakon početnog miješanja nije potrebno stalno miješati. Kada se pjena počne dizati, treba reagirati brzo.

Uz nekoliko takvih promjena i malo više strpljenja, i obična kućna džezva može dati šalicu puno intenzivnijeg okusa, guste teksture i prepoznatljive arome kakvu ljubitelji turske kave očekuju.