Tajanstvena geološka formacija u planinama istočne Turske desetljećima potiče rasprave među istraživačima, vjernicima i znanstvenicima. Mnogi smatraju da bi upravo ondje moglo biti posljednje počivalište Noinog kovčega, jednog od najpoznatijih simbola iz biblijske povijesti.

Sada je skupina istraživača koja vjeruje da je ispod površine pronašla tragove goleme umjetno izgrađene strukture dobila službeno odobrenje turskih vlasti za provođenje dosad najopsežnijeg znanstvenog istraživanja tog lokaliteta.

Tim okupljen oko projekta Noah's Ark Scans objavio je da je njihov turski partner osigurao potrebne državne dozvole za provođenje sveobuhvatne znanstvene analize formacije Durupinar, koja se nalazi u blizini planine Ararat.

Prema najavi istraživača, ekspedicija će uključivati nedestruktivno jezgreno bušenje, napredne sustave daljinskog snimanja, novu generaciju tehnologije za prikaz podzemnih struktura te podzemni dron nazvan „Gopher“, koji je posebno razvijen za mapiranje onoga što se nalazi ispod površine tla.

U priopćenju kojim su objavili dobivanje dozvole, članovi projekta izrazili su nadu da će svijetu pružiti „neoboriv dokaz“ da je upravo ta formacija autentično počivalište Noinog kovčega.

Radarski pregledi otkrili neobične strukture ispod površine

Istraživači su i ranije koristili radar koji prodire kroz tlo kako bi pregledali više od šest metara ispod površine lokaliteta. Tom su prilikom identificirali ono što opisuju kao uglate strukture i skrivene šupljine za koje smatraju da nisu u skladu s prirodnim geološkim procesima.

Lauren Witzke, koja sudjeluje u prikupljanju sredstava za projekt Noah's Ark Scans, istaknula je da se ne radi samo o znanstvenom istraživanju.

„Ovo nije samo znanstvena ekspedicija. Ovo je potvrda da je jedna od najčešće ismijavanih priča u povijesti, priča o Noinom kovčegu, stvarna, kao što je stvaran i Bog koji ju je nadahnuo te koji je, u svojem gnjevu i milosrđu, poslao potop zbog kojeg je kovčeg bio potreban“, izjavila je Witzke.

Početak ekspedicije planiran je za kasniji dio ove godine, a prvi rezultati trebali bi biti objavljeni čim prikupljeni podaci budu obrađeni i potvrđeni.

Istraživači naglašavaju da se radi o povijesnom trenutku.

„Ovo povijesno odobrenje označava prvi put u modernoj povijesti da je međunarodni tim službeno dobio dopuštenje za provođenje opsežnih, nedestruktivnih istraživanja na ovoj lokaciji koristeći revolucionarne nove tehnologije skeniranja i snimanja koje ovdje nikada prije nisu primijenjene“, navodi se u priopćenju.

Tajanstvena formacija otkrivena je prije manje od stotinu godina

Formacija Durupinar nalazi se oko 29 kilometara južno od planine Ararat, najvišeg vrha Turske. Zanimljivo je da je suvremenom svijetu poznata manje od jednog stoljeća.

Prema lokalnim izvješćima, obilne kiše i potresi koji su pogodili područje u svibnju 1948. godine odnijeli su velike količine blata koje je prekrivalo teren te otkrili neobičnu formaciju. Ubrzo nakon toga pronašao ju je kurdski pastir.

Mjesto je od tada postalo predmet brojnih rasprava zbog povezanosti s biblijskim opisom Noinog kovčega.

Prema Bibliji, nakon potopa koji je trajao 150 dana i uništio sav život izvan drvenog plovila, Noin kovčeg zaustavio se na „planinama Ararata“.

Dodatni interes izaziva činjenica da se formacija nalazi u blizini planine čiji oblik i dimenzije, prema mišljenju nekih istraživača, odgovaraju opisu kovčega.

Znanstvenici podijeljeni, ali istraživački tim uvjeren u svoje zaključke

Pitanje je li Noin kovčeg doista završio na području Ararata predmet je rasprava već desetljećima.

Dok mnogi geolozi i znanstvenici smatraju da je Durupinar tek prirodna geološka formacija, drugi vjeruju da se ondje krije nešto mnogo neobičnije.

Tim projekta Noah's Ark Scans čvrsto zastupa upravo tu drugu teoriju.

Istraživač Jones ranije je za Daily Mail izjavio da oblik lokaliteta ne odgovara prirodnim procesima nastanka.

„Prirodnim putem objekt se ne bi formirao na ovakav način, s izduženim šiljastim krajem okrenutim prema uzbrdici“, rekao je Jones.

Dodao je da bi, prema zakonima dinamike fluida, u slučaju prirodnog nastanka prepreke unutar blatnog ili zemljanog toka šiljasti dio morao biti okrenut nizbrdo, dok bi zaobljeni dio bio na višoj strani.

Ispod površine navodno su pronađeni tunel i velika prostorija

Jones tvrdi da su on i njegov tim tijekom istraživanja otkrili tunel koji nije ispunjen zemljom te vodi prema velikoj središnjoj šupljini.

Prema njegovim riječima, pronađena je i prostorija kvadratnog oblika koja se proteže znatno dublje ispod tla.

„Neki su istraživači pretpostavili da je Noin kovčeg imao veliki višekatni atrij koji je omogućavao cirkulaciju svjetlosti i zraka između triju paluba“, rekao je Jones.

Jednim od ključnih otkrića smatra i razliku u sastavu tla unutar same formacije.

Prema njegovim riječima, tlo unutar strukture manje je alkalno, sadrži više organske tvari i veće količine kalija nego okolno područje.

Jones smatra da bi takav sastav mogao odgovarati ostacima drevnog drvenog plovila jer raspadanje drveta snižava pH vrijednost tla te povećava količinu ugljika i kalija.

„Analize pokazuju da su te razlike u pH vrijednosti, organskoj tvari i količini kalija stvarne, a vjerojatnost da su nastale slučajno manja je od pet posto. To nam daje 95-postotnu sigurnost da ih uzrokuje nešto poput raspadnutoga drvenog broda“, izjavio je.

Dimenzije odgovaraju biblijskom opisu

Biblijski tekst opisuje Noin kovčeg kao plovilo dugo 300 lakata, široko 50 lakata i visoko 30 lakata.

Prema suvremenim preračunima, to odgovara duljini od približno 157 metara, širini od oko 26 metara i visini od gotovo 16 metara.

Istraživači ističu da dimenzije formacije u Turskoj u velikoj mjeri odgovaraju tim biblijskim mjerama.

Jones i njegov tim istražuju lokalitet još od 2019. godine, koristeći suvremenu tehnologiju za proučavanje podzemnih struktura.

Prema njihovim podacima, velika šupljina prvi se put pojavljuje na dubini od približno 4,3 metra ispod površine te se proteže više od 12 metara.

Jones navodi da se prostor pruža od središnjeg dijela strukture nalik brodu prema njezinu vrhu, gdje je otkriven veliki kameni blok.

„Tunel se zatim spušta dodatnih osam metara i povezuje s golemom središnjom prostorijom koju vidimo na radarskim snimkama“, rekao je.

Dodao je kako njegov tim smatra da bi se moglo raditi o dijelu Noinog kovčega.

„Pretpostavljamo da bi to mogao biti dio Noinog kovčega, možda središnja dvorana i dio paluba. Sigurno je da se nešto očuvalo ispod zemlje“, istaknuo je.

Prema njegovu mišljenju, tunel je mogao služiti kao glavni hodnik koji je omogućavao pristup prostorijama namijenjenima životinjama smještenima na plovilu.

Ararat ili planine Ararata?

Jones smatra da je u tumačenju biblijskog teksta važno obratiti pozornost na detalje.

„U biblijskom izvještaju ne piše da se Noin kovčeg zaustavio na planini Ararat, nego na planinama Ararata“, rekao je.

Objasnio je kako je Ararat u drevnim vremenima predstavljao naziv kraljevstva, a ne jedne određene planine.

„To bi bilo kao kada bismo danas rekli da se Noin kovčeg zaustavio u planinama Colorada. Govori se o planinskoj regiji, a ne o jednom vrhu, a naša lokacija nalazi se upravo unutar tog područja“, dodao je.

Drugo najčešće spominjano moguće mjesto nalazi se na samom vrhu planine Ararat, no ondje dosad nije pronađen nikakav konkretan dokaz.

Povezivanje planine Ararat s Noinim kovčegom seže daleko u prošlost. Još od 4. stoljeća kršćanska tradicija poistovjećuje današnji Ararat u Turskoj s mjestom na kojem je kovčeg završio nakon velikog potopa.

Tu je povezanost dodatno učvrstio i židovski povjesničar Josephus, koji je u 1. stoljeću zapisao da su ostaci kovčega još uvijek bili vidljivi u planinama Armenije.

Rezultati najavljenog istraživanja mogli bi dati nove odgovore na jedno od najpoznatijih pitanja biblijske arheologije, ali i dodatno produbiti raspravu koja traje već stoljećima.