Nakon 5.000 godina, znanstvenici su napokon rekonstruirali recept drevnog egipatskog pigmenta koji bi mogao imati primjenu u suvremenoj tehnologiji

Na prvi pogled, muzejski artefakti prekriveni prašinom i urušene ruševine drevnih gradova često nam izgledaju hladno i beživotno. No povijest nam kaže drukčije – antičke grčke statue bile su živo obojane, Pompeji su vrvjeli životom, a piramida u Gizi blistala je na suncu, okružena intenzivnim bojama na muralima, nakitu i umjetninama.

Jedna od tih zapanjujućih nijansi bila je egipatsko plavo – najstariji poznati sintetski pigment na svijetu, korišten još prije 5.000 godina. Iako je njegova kemijska osnova dugo bila poznata, precizan recept za njegovu izradu gotovo je u potpunosti bio izgubljen u povijesti. Sve do sada.

Povratak drevne formule: od muzejske izložbe do znanstvenog otkrića

Zahvaljujući zajedničkom projektu Washington State Universityja, Smithsonian Institucije i Carnegie muzeja prirodne povijesti u Pittsburghu, znanstvenici su uspjeli rekonstruirati ne jednu, već dvanaest varijanti recepta za ovu slavnu boju.

„Ova otkrića proširuju dosadašnje znanstvene, arheološke i povijesne napore u razumijevanju primjene i kemijskih svojstava egipatskog plavog pigmenta“, navodi tim u studiji objavljenoj u časopisu NPJ Heritage Science, dodajući da su time preciznije definirane tehnološke varijable kojima su se drevni umjetnici morali koristiti kako bi proizveli željenu boju.

Sastojci poznati – ali omjeri tajna

Slično kao i tajna formula Coca-Cole, recept za egipatsko plavo bio je stoljećima predmet nagađanja. Poznato je da se sastoji od bakrenog izvora, kalcijeva karbonata, kvarcnog pijeska i alkalnog dodatka. No omjeri, način pripreme i postupak proizvodnje bili su nepoznati.

„Početak je bio zapravo zabavan – zatražili su od nas da proizvedemo nekoliko uzoraka za izložbu u muzeju“, priznao je profesor John McCloy, direktor Škole za strojarsko i materijalno inženjerstvo na Washington State Universityju i glavni autor studije. „Ali interes za ovaj materijal je ogroman.“

Pigment star tisućljećima s potencijalom za budućnost

Iako je rekonstrukcija recepta krenula iz muzejske znatiželje, pigment egipatskog plavog skriva niz potencijalnih suvremenih primjena. Naime, on apsorbira vidljivu svjetlost i emitira gotovo dvostruko više svjetla u bliskom infracrvenom spektru, što ga čini korisnim u:

energetski učinkovitim materijalima, biomedicinskim analizama, telekomunikacijama, sigurnosnim sustavima i detekciji kriminala, pa čak i u razvoju visokotemperaturnih supravodiča.

No znanstveni tim nije krenuo tim putem iz praktičnih razloga.

„Krenuli smo od osnovnog – pomiješali smo odgovarajuće sastojke, zagrijali ih i promatrali rezultat,“ objašnjavaju autori studije. „Korišteni su različiti bakreni izvori (CuO, azurit i malahite), s dodatkom ili bez dodatka natrijeva karbonata (Na₂CO₃) kao fluksa.“

Nakon procesa zagrijavanja i hlađenja – sve unutar tehnoloških mogućnosti dostupnih u starom Egiptu – istraživači su koristili moderne tehnike analize kako bi usporedili laboratorijski stvorene pigmente s autentičnim antičkim uzorcima. Rezultati su bili iznenađujući.

Egipatsko plavo zapravo nije toliko plavo

Iako naziv sugerira snažnu nijansu plave, znanstvenici su otkrili da pigment uopće ne mora imati velik udio plavih komponenti kako bi postigao željeni efekt.

„Najintenzivnija plava nijansa sadržavala je samo oko 50% plavih komponenti,“ rekao je McCloy. „Svaka čestica pigmenta zapravo je mješavina – nije uopće homogena, što nas je stvarno iznenadilo.“

Znanost otkriva skrivene priče prošlosti

Ova studija nije samo korak prema boljem razumijevanju povijesne kemije – ona je i podsjetnik na to koliko moderni znanstveni alati mogu pomoći u rekonstrukciji tehnoloških dostignuća starih civilizacija.

„Nadamo se da će ovo biti dobar primjer što znanost može otkriti o našoj ljudskoj prošlosti,“ zaključio je McCloy. „Ovim istraživanjem želimo pokazati kako moderna znanost može razotkriti skrivene priče koje se nalaze u drevnim egipatskim predmetima.“