Znanstvenici sve češće upozoravaju na štetne učinke takozvanih “vječnih kemikalija”, a najnovije istraživanje dodatno produbljuje zabrinutost. Riječ je o skupini spojeva poznatih kao per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), koji su dobili nadimak zbog svoje iznimne postojanosti u okolišu.

Ove tvari desetljećima se koriste u industriji i proizvodnji, a zbog svoje otpornosti praktički ih je nemoguće izbjeći. S vremenom su se proširile u vodu, hranu i tlo, čineći ih gotovo sveprisutnima.

Istraživanje na djeci otkriva zabrinjavajuće veze

U novoj studiji, znanstvenici iz SAD-a i Kanade analizirali su zdravstvene podatke 218 djece tijekom njihovog odrastanja. Fokus je bio na razinama nekoliko PFAS spojeva u krvi, uključujući perfluoroheksan sulfonat (PFHxS), perfluorooktanski sulfonat (PFOS), perfluorooktansku kiselinu (PFOA) i perfluorononansku kiselinu (PFNA).

Dobiveni podaci uspoređeni su s mjerenjima gustoće kostiju u različitim dijelovima dječjeg kostura u određenim dobnim razdobljima.

Rezultati su pokazali povezanost između PFOA i smanjene gustoće kostiju podlaktice u dobi od 12 godina. Kod ostalih promatranih tvari uočene su varijacije ovisno o vremenu izloženosti, što upućuje na to da dob može igrati važnu ulogu u njihovom utjecaju na organizam.

Znanstvenici upozoravaju: posljedice mogu biti dugoročne

Epidemiologinja Jessie Buckley sa University of North Carolina ističe važnost ovih nalaza.

„Ovi rezultati dodatno potvrđuju sve više dokaza da izloženost PFAS-ima u ranom životu može imati dugoročne zdravstvene posljedice, što naglašava važnost smanjenja kontaminacije pitke vode i potrošačkih proizvoda“, rekla je.

Znanstvenici su također otkrili da je povezanost između viših razina PFAS-a i niže gustoće kostiju izraženija kod djevojčica, što otvara prostor za dodatna istraživanja.

Rizik od prijeloma i bolesti u kasnijem životu

Iako je riječ o promatračkom istraživanju koje ne dokazuje izravnu uzročno-posljedičnu vezu, uočene poveznice dovoljno su značajne da zahtijevaju daljnje proučavanje.

Procjene istraživača sugeriraju da razlika između najviših i najnižih razina PFAS-a može značiti oko 30 posto veći rizik od prijeloma kostiju, iako je riječ o procjeni.

Prethodna istraživanja već su pokazala da niža koštana masa u djetinjstvu povećava rizik od prijeloma i bolesti poput osteoporoze u odrasloj dobi.

Mogući uzrok: poremećaj vitamina D

Jedno od ključnih pitanja jest što stoji iza ove povezanosti. Istraživači upućuju na ranije studije koje povezuju PFAS spojeve s poremećajem vitamina D, koji je ključan za izgradnju i održavanje kostiju.

Iako se ovo istraživanje fokusiralo na djecu do 12. godine života, riječ je o razdoblju iznimno važnom za rast i razvoj organizma.

„Naši rezultati sugeriraju da smanjenje izloženosti PFAS-ima tijekom ključnih razvojnih razdoblja može podržati zdravije kosti tijekom cijelog života“, dodala je Jessie Buckley.

Široka uporaba i globalna zabrinutost

PFOA je jedan od najraširenijih PFAS spojeva, jer se koristio u tekstilnoj industriji, elektronici i sredstvima za čišćenje. Zbog brojnih dokaza o štetnosti, njegova uporaba danas je globalno zabranjena prema Stockholm Convention, no i dalje je široko prisutan u okolišu.

Od više od 10.000 PFAS spojeva koji postoje, tek je manji broj detaljno istražen, a neki su već povezani s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Tako je PFOA klasificiran kao kancerogen od strane International Agency for Research on Cancer, dok se PFOS povezuje s rakom i urođenim manama, a PFNA s ubrzanim biološkim starenjem kod pojedinih ljudi.

Kemikalije koje je gotovo nemoguće ukloniti

Iako postoje napori da se najopasnije tvari uklone iz okoliša, ti procesi još su u ranoj fazi. PFAS su već prisutni u vodi, hrani, tlu i cijelom ekosustavu, što znači da će njihovo uklanjanje zahtijevati dugotrajan i složen pristup.

Znanstvenici naglašavaju da istraživanje nije obuhvatilo razvoj gustoće kostiju tijekom adolescencije i odrasle dobi, što bi trebalo biti sljedeći korak.

„Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo zadržavaju li se ove povezanosti ili se mijenjaju u odrasloj dobi“, navodi se u objavljenom radu.

Studija je objavljena u časopisu Journal of the Endocrine Society i predstavlja važan doprinos razumijevanju utjecaja okolišnih kemikalija na zdravlje djece.