Posljednji dijelovi slagalice koja je zbunjivala znanstvenike desetljećima konačno su došli na svoje mjesto. Na ledu koji pokriva antarktičko more Weddell, u blizini podvodnog vrha nazvanog Maud Rise, povremeno se otvori ogromna rupa koja otkriva tamne i hladne vode ispod. Prvo uočena 1974. godine, ova se pojava ne događa svake godine, što je znanstvenike navelo da se zapitaju o specifičnim uvjetima potrebnim za njeno stvaranje.

U godinama nakon ponovnog pojavljivanja rupe 2016. i 2017., rješenje se polako oblikovalo. Korištenjem kombinacije satelitskih slika, plutajućih autonomnih instrumenata, foka s "kapama" i računalnog modeliranja, konačno su otkriveni odgovori, uključujući i ulogu vjetra u stvaranju efekta poznatog kao Ekmanova spirala, prenosi Science Alert.

"Ovime smo dobili ključni nedostajući element potreban za povećanje ravnoteže soli i održavanje miješanja soli i topline prema površinskoj vodi," rekao je oceanograf Alberto Naveira Garabato sa Sveučilišta Southampton u Velikoj Britaniji. Rupe u antarktičkom morskom ledu, poznate kao polinje, često se pojavljuju blizu obale, a koriste ih morski sisavci poput foka i kitova za disanje. No, dalje u moru takve rupe su puno rjeđe. Maud Rise polinja, kako je poznata, izazivala je zbunjenost kod znanstvenika otkako je prvi put uočena na satelitskoj slici prije pola stoljeća.

Zašto nastaje?

Godine 1974., gigantska rupa bila je veličine Novog Zelanda. Pojavila se ponovno 1975. i 1976., a nakon toga samo kratko i u manjem obliku, što je dovelo do sumnje da bi mogla nestati zauvijek. No, onda se 2016. i 2017. vratila, ovaj put veličine države Maine, što je potaknulo znanstvenike na dublje istraživanje. Analiza podataka pokazala je da nekoliko različitih faktora doprinosi stvaranju ovih rupa, te da svi moraju biti usklađeni kako bi se pojavila.

Jedan od čimbenika bio je kružni tok oko mora Weddell, koji je bio posebno jak 2016. i 2017. godine, rezultirajući uzlaznim strujanjem toplije, posebno slane vode. "Ovo uzlazno strujanje pomaže objasniti kako bi se morski led mogao topiti," objašnjava oceanograf Fabien Roquet sa Sveučilišta u Göteborgu u Švedskoj.

No, kad se morski led topi, to dovodi do osvježavanja površinske vode, što bi, logično, trebalo zaustaviti miješanje. Da bi polinja opstala, mora postojati dodatni izvor soli. Analiza podataka i računalni modeli pokazali su da turbulentni vrtlozi, nastali dok Weddellova struja prolazi oko Maud Rise, prenose sol na vrh podvodnog brda.

Čovjek proveo dva mjeseca pod zemljom mrklom mraku, bez pojma o vremenu: Pogledajte što mu se dogodilo

Fenomen

Od tada, Ekmanov transport preuzima glavnu ulogu. Ovaj fenomen događa se kada vjetar puše preko površine oceana, stvarajući trenje. Voda se ne samo povlači, već i skreće bočno, stvarajući spiralu poput brodskog vala. Kako se gornji sloj vode pomiče s vjetrom, voda se uzdiže ispod da ga zamijeni, dovodeći sa sobom nakupljenu sol.

Ovo otkriće ne samo da objašnjava fenomen polinja, već može pomoći znanstvenicima u predviđanju budućih promjena u antarktičkom morskom ledu. Klimatolozi već predviđaju da će antarktički zimski vjetrovi postati jači i češći, što bi moglo dovesti do učestalijeg pojavljivanja velikih polinja. To, zauzvrat, može imati posljedice na svjetske oceane.

"Kada se polinje formira, njezin trag može ostati u vodi godinama nakon što se formirala," kaže klimatologinja Sarah Gille sa Sveučilišta California San Diego. "To može promijeniti kako se voda kreće i kako struje prenose toplinu prema kontinentu. Guste vode koje se formiraju ovdje mogu se proširiti po cijelom svjetskom oceanu."