Taj sada potopljeni prostor, veći čak i od Novog Zelanda, bio je dom bogatim ekosustavima, složenim vodenim mrežama i raznolikim zajednicama koje su ondje obitavale desecima tisuća godina.

Nova znanstvena istraživanja, predvođena arheolozima s australskog Sveučilišta Griffith, bacaju svjetlo na taj izgubljeni svijet – fascinantan krajolik koji se tijekom povijesti neprestano mijenjao pod utjecajem ledenih doba i topljenja ledenjaka. Dok se razina mora dizala, stanovnici su se povlačili u unutrašnjost, a njihova svakodnevica i znanje prenosili su se generacijama – čak i usmenim predajama koje navodno sežu više od 10.000 godina u prošlost.

Izgubljeni kontinent sjeverozapadne Australije

Nekadašnje kopno na sjeverozapadnom šelfu Australije, sada pod vodom, prostiralo se na otprilike 390.000 četvornih kilometara – što je više od cijelog Novog Zelanda. Ovaj drevni krajolik, danas potpuno nestao ispod površine oceana, pružao je dom za populaciju koja se procjenjuje između 50.000 i 500.000 ljudi u različitim povijesnim razdobljima.

Za razliku od današnjih australskih područja, ovo potopljeno prostranstvo bilo je izrazito raznoliko: preplitki zaljevi, riječni sustavi, jezera, ali i jedno golemo unutarnje more – Malita – koje je postojalo čak 10.000 godina. U vremenu prije otprilike 20.000 godina, kada je razina mora bila najniža, cijelo je područje bilo naseljivo, a život je ondje cvjetao.

Unatoč bogatstvu resursa, znanstvena zajednica dugo je smatrala da su takvi šelfovi bili pusti i ekološki beskorisni. No sve veći broj arheoloških otkrića, uključujući tragove drevnih naselja na današnjim otocima koji su nekada činili dio kontinenta, sve više opovrgava tu tezu, prenosi Indy100.

Povezanost ljudi i krajolika

Jezici, umjetnost i kulturni izrazi naroda koji su nastanjivali ovo područje upućuju na snažnu povezanost sa zajednicama koje su i danas prisutne na sjeverozapadu Australije – primjerice u regijama Kimberley i Arnhem. Sve do kraja zadnjeg ledenog doba, otprilike prije 18.000 godina, taj prostor bio je središte života.

Kako su temperature rasle, a ledene kape se topile, razine mora počele su se dizati i polako gutati naseljena područja. Stanovnici su bili prisiljeni povlačiti se prema unutrašnjosti, ostavljajući za sobom nekoć plodna tla, a u novim krajevima oblikovali su nove oblike umjetnosti i zajednica.

Znanstvenici su rekonstruirali povijesne razine mora pomoću preciznih karata oceanskog dna, a otkriveno je i postojanje drevnog arhipelaga koji je omogućio postupnu migraciju ljudi iz jugoistočne Azije prema Australiji – poput prirodnog mosta između svjetova.

Usmena povijest i suvremeni zaključci

Zapanjujuće je da mnoge priče Prvih naroda Australije opisuju potapanje zemljišta koje je doista odgovaralo stvarnim geološkim događajima – i to s vremenskim razmakom većim od 10.000 godina. Takva kolektivna memorija potvrđuje dubinu znanja i veze s okolišem koje su domorodačke zajednice održavale tisućljećima.

Agencija za sigurnost izdala upozorenje: 'Popularni slatkiši uzrokuju niz bolesti pa čak i rak'

Ova otkrića snažno ukazuju na potrebu da se u današnjim klimatskim izazovima više oslonimo na iskustvo i mudrost starosjedilačkih naroda. Njihovo razumijevanje prirodnih promjena, prilagodbe i suživota s krajolikom moglo bi biti ključno za našu zajedničku budućnost u svijetu koji se ponovno ubrzano mijenja.