Od kada je pandemija COVID-19 paralizirala svijet 2020. godine, znanstvenici diljem planeta usmjerili su istraživanja prema mogućim budućim globalnim prijetnjama. Među njima, sve se češće spominje hipotetska "Bolest X", no prema najnovijoj studiji, prijetnja možda dolazi iz jednog od najhladnijih i najizoliranijih dijelova Zemlje – Arktika.

Znanstvenici upozoravaju da topljenje leda na Sjevernom polu može osloboditi takozvane "zombi" viruse, koji bi mogli potaknuti novu globalnu pandemiju. Ti drevni mikrobi, poznati i kao "Methuselah mikrobi", sposobni su ostati uspavani u tlu i tijelima smrznutih životinja čak desecima tisuća godina. No, kako se klima zagrijava, a permafrost – trajno smrznuto tlo – počinje otapati, raste strah da bi drevne bolesti mogle pronaći put do ljudi.

Dr. Khaled Abass sa Sveučilišta u Sharjahu, jedan od autora studije, upozorava: "Klimatske promjene ne tope samo led – one tope i barijere između ekosustava, životinja i ljudi. Otapanje permafrosta moglo bi osloboditi drevne bakterije ili viruse koji su bili zamrznuti tisućama godina."

Virus star 48500 godina

Već više od desetljeća znanstvenici znaju da smrznute bakterije i virusi u arktičkom ledu mogu zadržati sposobnost infekcije živih organizama. Tako su još 2014. godine znanstvenici izolirali viruse iz sibirskog permafrosta i dokazali da, unatoč tisućama godina u ledu, još uvijek mogu zaraziti žive stanice. Slično tome, 2023. znanstvenici su uspješno oživjeli virus amebe koji je bio smrznut čak 48.500 godina.

No, rizici nisu ograničeni samo na područja permafrosta. U velikim ledenjacima, poput onih u zapadnoj Kini, znanstvenici su prošle godine otkrili čak 1.700 drevnih virusa, od kojih većina nikada prije nije bila zabilježena. Ti virusi potječu još iz doba od prije 41.000 godina i preživjeli su tri velika prijelaza iz hladnog u toplije klimatsko razdoblje.

Dok god ovi virusi ostanu zakopani u ledu ili permafrostu, sigurni su. No, velika zabrinutost stručnjaka jest da takvo stanje neće potrajati. Kada se led ili permafrost poremeti ili otopi, mikrobi unutar njih oslobađaju se u okoliš – i mnogi među njima mogli bi biti opasni za ljude. Primjerice, znanstvenici su otkrili drevnog rođaka virusa afričke svinjske kuge, nazvanog Pacmanvirus lupus, u crijevima sibirskog vuka starima 27.000 godina. Unatoč tomu što je bio zamrznut još od srednjeg kamenog doba, virus je i dalje bio sposoban zaraziti i usmrtiti amebe u laboratorijskim uvjetima.

Izlazi ih neviđen broj

Procjenjuje se da trenutno, svake godine, čak četiri sekstilijuna stanica – brojka s 21 nulom – izlazi iz permafrosta. Iako znanstvenici procjenjuju da bi samo jedan od 100 drevnih patogena mogao imati ozbiljan utjecaj na ekosustav, golemi broj oslobođenih mikroba povećava vjerojatnost opasnog incidenta, prenosi Daily Mail.

Nažalost, ovakvi se incidenti već događaju. Tako su 2016. godine spore antraksa pobjegle iz leša životinje smrznutog u sibirskom permafrostu punih 75 godina, što je rezultiralo hospitalizacijom desecima ljudi i smrću jednog djeteta.

Još veća prijetnja jest mogućnost da se bolest uspostavi u populaciji životinja, što bi, zbog sve češćeg kontakta sa ljudima, povećalo rizik prelaska bolesti na čovjeka – proces poznat kao zoonoza. Prema riječima istraživača, oko tri četvrtine svih poznatih ljudskih infekcija su zoonotskog podrijetla, uključujući i one koje su već zabilježene u arktičkoj regiji.

Ako bi se zoonotska bolest probudila iz svog drevnog sna u zaleđenom Arktiku, naša tijela možda ne bi imala razvijenu obranu protiv takve infekcije. Upravo zato bi takva bolest mogla izazvati posebno opasnu i teško kontroliranu pandemiju.

'Utječe na zdravlje ljudi i životinja'

Dr. Abass dodatno pojašnjava: "Klimatske promjene i zagađenje utječu i na zdravlje ljudi i na zdravlje životinja – naše istraživanje proučavalo je kako su ta dva čimbenika međusobno povezana. Kako se Arktik zagrijava brže nego gotovo bilo koji drugi dio svijeta, svjedočimo promjenama u okolišu – poput topljenja permafrosta i pomicanja ekosustava – koje bi mogle pomoći širenju zaraznih bolesti između životinja i ljudi."

Znanstvenici također upozoravaju da bi Arktik mogao biti posebno opasna početna točka za potencijalnu pandemiju, s obzirom na to da regija ima vrlo ograničenu medicinsku infrastrukturu. Nedostatak zdravstvenih i istraživačkih kapaciteta znači da bi se bolest mogla proširiti prije nego što vlasti uopće primijete njezinu pojavu.

Već sada, ističu istraživači, zoonotske bolesti poput hemoragijske groznice hantavirusa i parazita Toxoplasma gondii proširile su se diljem Arktika. Ipak, Dr. Abass upozorava da ono što se događa u Arktiku neće ostati samo u Arktiku: "Ekološki stresori koje smo proučavali imaju učinke koji se šire daleko izvan polarnih regija."