Zoran Kaćanski, dugogodišnji pastir iz Futoga, dokaz je da se od ovaca može pristojno živjeti, uz dovoljno strpljenja, znanja i državne potpore. Iako izazovi, poput klimatskih promjena i smanjenog tržišta za vunu, stvaraju probleme, ovčarstvo i dalje nudi perspektivu onima koji su spremni posvetiti se ovom starom zanatu.

Kaćanski, koji iza sebe ima desetljeća iskustva u uzgoju ovaca, tvrdi kako ovčari danas nisu u bezizlaznoj situaciji. Država nudi subvencije koje pomažu održavanju stada i unapređenju uzgoja. Svaka ojanjenja ovca donosi 10.000 dinara poticaja, dok se za grla predana klaonicama isplaćuje dodatnih 2.000 dinara. Iako ovi iznosi nisu golemi, dovoljno su za pokrivanje osnovnih troškova i osiguranje solidnog standarda, piše Mondo.

Kaćanski se specijalizirao za uzgoj vitenberških ovaca, koje uzgaja zbog mesa i rasploda. Rasplodni ovnovi prodaju se diljem Vojvodine, a genetski materijal nerijetko se nabavlja iz drugih dijelova Srbije. Međutim, vuna je postala gotovo beskorisna. Nekadašnji prihod od vune, koji je barem pokrivao troškove šišanja, sada je stvar prošlosti, pa Kaćanski vunu jednostavno baca.

"Planiram napraviti toplinsku izolaciju na tavanu od neoprane vune. Kažu da činjenica da vuna zadržava jak miris drži štetočine podalje, a i odličan je termoizolator," istaknuo je Kaćanski, govoreći o kreativnom rješenju za problem neiskorištene vune.

Osim izazova vezanih uz vunu, pastiri se bore i s posljedicama suše. Ovogodišnji prinosi kukuruza i drugih žitarica bili su znatno slabiji, što je dodatno otežalo osiguranje dovoljno hrane za stoku tijekom zime. Cijene stočne hrane zbog toga su skočile, što je dodatni udarac na već opterećeni proračun.

Isplati se

Unatoč tim izazovima, Kaćanski se može pohvaliti uspjesima. Svake godine sudjeluje na Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, gdje njegovo stado redovno osvaja nagrade i priznanja. Ključ za ocjenjivanje su uredne noge, ravna leđa i lijepo oblikovana glava ovaca.

"Ove godine sam nabavio tonu koncentrata, a kukuruz, ječam i zob sam uglavnom prikupio sa svojih njiva. Ovce pripremam za janjenje u siječnju i osiguravam im jaču prehranu kako bi lakše prolazile kroz taj proces. Nekada su se janjile tri puta u dvije godine, ali od toga sam odustao jer im je potrebna veća briga i odmor," objašnjava Kaćanski.

Potražnja za janjećim mesom i dalje postoji, pogotovo u vrijeme lokalnih manifestacija poput Kupusijade u Futogu. Kilogram janjeće žive vage prodaje se za oko 600 dinara, dok je cijena ovčetine 250 dinara po kilogramu.

Je li moguće da svo vrijeme pogrešno stavljamo lampice na bor: Tara tvrdi da je ovo najbolja metoda

Osim što se brine o stadu, Kaćanski s ponosom gleda na budućnost svoje obitelji. Njegov sin pokazuje interes za nastavak obiteljske tradicije, a unuci su također zavoljeli rad s ovcama. Posebno se istaknula njegova dvanaestogodišnja unuka, koja već sada zna kako pružiti osnovnu njegu ovcama.

Iako suočen s izazovima modernog vremena, Zoran Kaćanski pokazuje kako je uz upornost i ljubav prema poslu moguće održati tradiciju ovčarstva na životu. Njegova priča inspiracija je svima koji vjeruju da se i od malih stada može napraviti velika stvar.