Što je krioterapija cijelog tijela?

Krioterapija je zajednički naziv za sve hladne terapije poput ledenih kupki i hladnih obloga, a krioterapija cijelog tijela je izloženost hladnom zraku i u obliku terapije pojavila se 1970.-ih. Ovakav oblik terapije je skup i teatralan te je upravo zbog toga privukao mnogobrojne poznate i slavne, a vremenom je postao neizostavan dio profesionalnog sporta i sada je ovo popularan dio sportskog života profesionalnim nogometašima, kao i klubovima iz NBA i NFL.

Tijekom tipičnog tretmana, koji traje između 2 i 4 minute, klijent ulazi u uspravni spremnik koji podsjeća na parnu sobu iz budućnosti. Unutra je zrak ohlađen na između -150°C i -200°C pomoću argona i tekućeg dušika. Glavna pretpostavka je da krioterapija cijelog tijela olakšava oporavak sužavanjem krvnih žila i smanjenjem dotoka krvi u upaljene mišiće i zglobove. Na taj način praksa iskorištava ideju da ozljede imaju koristi od hladnoće; ista konvencionalna mudrost koja  se prakticirala desetljećima je korištenje hladnih obloga za liječenje natečenih gležnjeva i uganuća.

Znanstvene spoznaje o krioterapiji

Većina zaključaka provedenih studija može se podijeliti u dvije kategorije.

Što se tiče subjektivnih ocjena, nekoliko malih studija pokazalo je da krioterapija cijelog tijela smanjuje bol u mišićima, ali s učincima koji su bili premali da bi bili pouzdani (Torres et al.; 2012). Kao rezultat toga, bilo je malo koristi od funkcionalnog oporavka (Bleakley et al: 2014). Problem sa subjektivnim ocjenama kao ishodom je taj što su one sklone pristranosti ako studija ne uzima u obzir očekivanja i uvjerenja subjekta (tj. placebo efekte), a većina studija krioterapije ne čini. Meta analiza iz poznate Cochrane baze podataka zaključila je da dokazi nisu dovoljni da bi se utvrdilo smanjuje li krioterapija cijelog tijela percepciju bolova u mišićima ili oporavka (Costello et al.: 2015).

Također se proučavaju objektivne mjere upale (biokemijski markeri u krvi) na koje ne utječu placebo učinci. Iako većina istraživanja ne sugerira nikakvu korist, postoji nekoliko studija koje izvještavaju o smanjenoj upali nakon krioterapije cijelog tijela u usporedbi s pasivnim mirovanjem (Banfi et al.: 2010; Pournot et al.: 2011.).

Veličina opaženog učinka općenito je vrlo mala: statistički „značajna“, ali malo vjerojatno da će biti klinički značajna. Drugo, bilo kakav učinak općenito se javlja nakon nekoliko dana višestruke dnevne izloženosti i, s obzirom na trošak tipične terapije (50-100$), malo je vjerojatno kako je to održiva opcija za većinu ljudi. Konačno, i što je možda najvažnije, studije koje pokazuju pozitivne učinke općenito uspoređuju krioterapiju cijelog tijela s pasivnim mirovanjem, a to ne može biti usporedivo. Kada se krioterapija cijelog tijela usporedi s uranjanjem u hladnu vodu (Poppendieck et al.:. 2013) ili čak toplinskom terapijom (Wang et al.: 2021), općenito nije bilo razlika. Čak je i FDA ( Američka agencija za hranu i lijekove) procijenila istraživanje, zaključivši: „Pronašli smo vrlo malo dokaza o sigurnosti ili učinkovitosti u liječenju stanja zbog kojih se promovira.“ FDA je također upozorila na potencijalne nuspojave, uključujući ozebline, opekline i gušenje kada se tekući dušik koristi za hlađenje.

Velikodušna interpretacija podataka bila bi da male studije pokazuju korist kod ublažavanja bolova u mišićima i moguće upale, ali ti učinci su vrlo mali i ne čine se ništa boljima od drugih postupaka oporavka. Manje velikodušno tumačenje bi bilo da je krioterapija cijelog tijela skupa, uglavnom nedokazana i potencijalno opasna intervencija koja umanjuje učinkovitije i ekonomičnije oblike oporavka. Uz bilo koje tumačenje, jasno je da je većina komercijalnih tvrdnji znatno pretjerana.

Na kraju vrijedi napomenuti kako je industrija zdravlja i wellnessa „teška“ 4 trilijuna $ te da, vrlo vjerojatno, iza svake tvrdnje i promocije određenih tretmana stoji i ogroman financijski interes.