Sasvim je prirodno biti znatiželjan o biološkim procesima drugih vrsta kako bismo ih usporedili s našima. Znamo da je plin kod ljudi posljedica probavnog sustava koji obrađuje ono što konzumiramo pa je samim time logično da i životinje imaju slične funkcije.

Mnoge vrste imaju probavne procese slične našim, no što je s ribama? Neki znanstvenici tvrde da se plinovi koje ribe proizvode probavom konsolidiraju s njihovom stolicom te se zbog toga ne akumuliraju sami.

 

Postoje brojni anegdotski izvještaji ljubitelja akvarija koji tvrde da su svjedočili prdenju ribe, ali za sada nema konkretnih dokaza da ribe, kao rezultat probavnih procesa, prde. 

Međutim, postoji istraživanje koje je promatralo jednu vrstu ribe i taj korak njezine probave.

 

Biolozi sa Sveučilišta British Columbia 2003. otkrili su bizarnu metodu komunikacije između pacifičke i atlantske haringe – ono što se činilo pa čak i zvučalo kao prdenje. Znanstvenici su čuli podvodne signale u isto vrijeme kada su promatrali mjehuriće koji izlaze iz stražnjeg dijela ribe.

Daljnjim istraživanjem otkrili su da ribe kontroliraju oslobađanje mjehurića, što je također utjecalo na zvukove koji prate mjehuriće. U ovom slučaju onomatopeje, zvukovi i mjehurići dobili su nadimak FRT, što je skraćenica od Fast Repetitive Tick.

 

Istraživanje je dalo tri zaključka:

1. Što je više haringa u akvariju, zabilježeno je više FRT-ova. To je znanstvenicima pokazalo da haringe doista koriste FRT-ove kao sredstvo za međusobnu komunikaciju.
2. Haringe koriste FRT samo nakon mraka. To znači da je ova metoda komunikacije održiva čak i kada se ribe ne vide u mraku, što im omogućuje da se ne odvajaju noću.
3. Samo haringa može čuti FRT-ove. Grabežljivci ili većina drugih riba ne mogu čuti signal koji haringe koriste za komunikaciju, što im omogućuje da ostanu zajedno u jatu bez rizika da ih otkriju.

 

Dakle, ovaj korak u probavi haringa ima više korisnih funkcija, a moglo bi se reći da im pomaže i u opstanku.