U našem ultramodernom ubrzanom svijetu, ponekad se čini da je nemoguće napisati poruku bez skraćenica ili korištenja akronima umjesto cijele fraze; LOL, BRB, TTYL, OMG, WTF, ali i nmvz, tjt, jbt samo su neki od primjera koje smo svojevremeno imali u svom vokabularu.

Iako tako djeluje, ovaj fenomen nije produkt modernog društva, već datura stotinama godina. OK, vjerojatno najkorištenija engleska riječ korištena u svakodnevnom razgovoru, ima kompleksno podrijetlo o kojemu se rado rasprava. Koja je priča?

Ukratko: riječ je počela kao šala, postala poznato kroz slogan kampanje, a zatim je preinačena na stotine različitih načina. 

 

OK porijeklo

Ova priča počinje 1839. u Boston Morning Postu, u komentarima urednika na članak o pokretu Anti-Bell Ringing Society. Jedan paragraf komentirao je s “o.k.“, pod time misleći sve točno, odnosno all correct. Iako kratica ne odgovara frazi, u ono vrijeme alternativni pravopisi koristili su se kao šala. Primjerice, skraćenica za “no go” bila je k.g. (“know go”).

Urednik jednostavno našalio, a većina ljudi bi tu frazu zaboravila ili bi ispala iz mode da ovaj urednički članak nije prethodio predsjedničkim izborima Martina van Burena.

Za one koji upućeni u predsjedničke trivijalnosti iz 19. stoljeća, Martin van Buren imao je nadimak Old Kinderhook jer je bio rodom iz Kinderhooka. Neki od van Burenovih bijesnih pristaša odlučili su osnovati vlastiti klub kako bi podržali svog kandidata, a koristeći njegove inicijale kao naziv, osnovali su O.K. Klub.

Izraz se zadržao tijekom kampanje, a protivnici van Burena prilagodili su inicijale onako kako im je odgovaralo; “Out of Kash” i “Orfully Confused” samo su neki od slobodnih prijevoda. Stručnjaci i kritičari također su se zabavljali s frazom, a njezina je popularnost zbog raznih primjera i različitih konteksta u kojima se koristila samo rasla.
 

Od verbaliziranja do telegrafa

Baš kao što se vrijeme objavljivanja novinskog članka lijepo poklopilo s van Burenovom predsjedničkom kampanjom, također se povijesno dobro uklapalo u izum telegrafa. S obzirom na to da je svaka poruka bila skupa i dugotrajna, jednostavna poruka za odgovor bila je nužna. Rani operateri shvatili su O.K. kao znak da je prijenos primljen i da je "sve ispravno". Ova upotreba kratice O.K. trajala je mnogo dulje od van Burenova nadimka ili usputne šale urednika te je postala uobičajen dio vokabulara među telegrafskim operaterima diljem zemlje.

Taj isti telegrafski prijenos proširio je O.K. izvan granica Amerike, ali i engleskog govornog područja u cjelini. Drugim riječima telegraf je zaslužan za to što su se jednostavnost izraza i njegovo fluidno značenje pojavili u nebrojenim drugim kulturama.

Od jednostavne afirmacije, preko odgovora koji podrazumijeva nizak entuzijazam, pa čak do svojevrsne mekane uvrede, O.K. je postala jedna od najsvestranijih riječi na engleskom jeziku koja se koristi globalno, a ima čak i svoj neverbalni izraz. 
 

"OK! Idemo!” – Uzbuđenje

"Taj je obrok bio OK." – Neutralnost

"OK... valjda ću ići." – Povučenost

"Ovo mi izgleda OK!" – Odobrenje

OK je stvarno primjenjiv u skoro svim situacijama.

 

Nakon što je riječ postala popularna, odjednom je dobila mnogo drugih kulturoloških objašnjenja i priča o podrijetlu. Ovo su neki od pokušaja:

njemački – Ober-kommando

latinski – omnes korrecta

škotski – oh da

grčki – ola kala
 

U koje god objašnjenje želite vjerovati, dovoljno je reći da je nemoguće natjerati sve da se slože oko povijesti, zbog čega je etimologija (proučavanje podrijetla riječi) za neke ljude tako intrigantno područje.