Detektor metala u Belgiji iskopao je fragment tajanstvenog brončanog artefakta poznatog kao rimski dodekaedar za koji se smatra da je star više od 1600 godina. Više od stotinu zagonetnih predmeta - šupljih, 12-stranih geometrijskih školjki od lijevanog metala veličine loptice za bejzbol, s velikim rupama na svakoj strani i klinovima na svakom kutu - otkriveno je u sjevernoj Europi tijekom proteklih 200 godina. Ali nitko ne zna zašto i kako su korišteni. "Postojalo je nekoliko hipoteza za to - neka vrsta kalendara, instrument za mjerenje zemlje, žezlo, itd. - ali nijedna od njih nije zadovoljavajuća", rekao je Guido Creemers, kustos u Gallo-Roman Muzej u Tongerenu, u Belgiji, za Live Science. "Više mislimo da to ima neke veze s neslužbenim aktivnostima poput vračanja, proricanja sudbine i tako dalje", otkrio je.

Creemersu i njegovim kolegama iz Galo-rimskog muzeja fragmenat je dao nalaznik i identificirali su ga u prosincu. Sastoji se od samo jednog kuta predmeta s jednim kutnim klinom, ali je nepogrešivo dio dodekaedra koji je izvorno imao nešto više od 5 centimetara u promjeru.

Arheolog amater Patrick Schuermans pronašao je, detektorom metal, fragment na oranici u blizini malog grada Kortessema, u belgijskoj sjevernoj Flandriji.

Čemu su zapravo služili?

Prvi rimski dodekaedar koji je otkriven u moderno doba pronađen je u Engleskoj u 18. stoljeću, a od tada ih je otprilike 120 pronađeno u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Nije moguće datirati sam metal, ali neki su dodekaedri pronađeni zakopani u slojevima zemlje koji ih datiraju između prvog i petog stoljeća naše ere. Misterij tu ne završava; arheolozi ne mogu objasniti funkciju geometrijskog artefakta, a nikada nije pronađen nikakav pisani zapis o dodekaedrima.

Moguće je da su se koristili u tajnosti u magične svrhe, poput proricanja, što je bilo popularno u rimsko doba, ali zabranjeno u kršćanstvu, religiji kasnijeg Rimskog carstva, rekao je Creemers. “Te aktivnosti nisu bile dopuštene, a kazne su bile stroge”, objasnio je. "Moguće je da zato ne nalazimo nikakve pisane izvore."

Tijekom godina predloženo je nekoliko objašnjenja za tajanstvene artefakte. U početku su opisivani kao "glave buzdovana" i smatralo se da su dio oružja. Ostale ideje su da su to alati za određivanje pravog vremena za sjetvu žita, da se radi o kockicama ili drugim predmetima za igru; i da su bili instrumenti za mjerenje udaljenosti, vjerojatno za pronalaženje pravog dometa za rimsko topništvo, kao što su baliste. Ali većina arheologa smatra da su predmeti vjerojatno korišteni u magičnim ritualima. Tragovi sugeriraju da je kult ili magijska praksa njihove upotrebe bila ograničena na "galsko-rimske" regije, dijelove kasnijeg Rimskog Carstva pod utjecajem Gala ili Kelta.