Ako crvotočine postoje, mogle bi povećati svjetlost udaljenih objekata do 100.000 puta - i to bi mogao biti ključ za njihovo pronalaženje, prema istraživanju objavljenom 19. siječnja u časopisu Physical Review D. Crvotočine su teoretski portali u obliku lijevka kroz koje materija (ili možda svemirska letjelica) može putovati na velike udaljenosti. Da zamislimo crvotočinu, pretpostavimo da je cijeli svemir list papira. Ako je vaša početna točka bila točka na vrhu lista, a vaše odredište točka na dnu lista, crvotočina bi se pojavila ako presavijete taj list papira tako da se dvije točke sretnu. Mogli biste prijeći cijeli list u trenutku, umjesto da putujete cijelom dužinom lista. Nikada nije dokazano postojanje crvotočina, no fizičari su unatoč tome proveli desetljeća teoretizirajući kako bi ti egzotični objekti mogli izgledati i kako bi se mogli ponašati. U svom novom radu, istraživači su izgradili model za simulaciju električki nabijene, sferične crvotočine i njezinih učinaka na svemir oko nje. Istraživači su željeli otkriti mogu li se crvotočine otkriti prema njihovim vidljivim učincima na okolinu.

Kako će ih pronaći?

Model istraživača pokazuje da bi crvotočine, ako postoje, mogle biti dovoljno masivne da pokrenu jedan aspekt Einsteinove teorije relativnosti: da ekstremno masivni objekti savijaju tkivo prostor-vremena do te mjere da uzrokuju zakrivljenje svjetlosti. Ovo savijeno svjetlo povećava sve što se krije iza masivnog objekta, gledano iz naše perspektive na Zemlji. Ovaj fenomen poznat je kao "mikrolenziranje" i omogućuje znanstvenicima da koriste masivne objekte, poput galaksija i crnih rupa, za promatranje ekstremno udaljenih objekata, poput zvijezda i galaksija iz ranog svemira. U radu istraživači tvrde da bi crvotočine, poput crnih rupa, bile dovoljno masivne da povećaju udaljene objekte iza njih. "Povećanje putem izobličenja crvotočine može biti vrlo veliko, što bi se moglo testirati jednog dana", rekao je za Live Science Lei-Hua Liu, fizičar sa Sveučilišta Jishou u Hunanu u Kini. Liu je također primijetio da bi crvotočine povećavale objekte drugačije nego crne rupe, što znači da bi znanstvenici mogli razlikovati to dvoje. Na primjer, poznato je da mikroleće kroz crnu rupu proizvode četiri zrcalne slike objekta iza nje. S druge strane, mikroleće kroz crvotočinu proizvele bi tri slike: dvije mutne i jednu vrlo svijetlu, pokazale su simulacije autora.

Međutim, budući da drugi objekti — poput galaksija, crnih rupa i zvijezda — također proizvode efekt mikroleća, pronalazak crvotočine bez jasnih tragova o tome gdje početi tražiti bio bi težak pothvat, Andreas Karch, fizičar na sa Sveučilišta Texas u Austinu koji nije bio uključen u studiju, rekao je Live Scienceu. Pokušaj razotkrivanja mikroleća uzrokovanih crvotočinom u odnosu na druge velike objekte bio bi poput "pokušaja razabrati tihi glas jedne osobe usred rock koncerta", rekao je Karch. Također je primijetio da, iako su autori rada ponudili zanimljiv teoretski način identificiranja crvotočina, "oni još ne govore o tome kako to učiniti u praksi".