Ovo nevjerojatno iskustvo zabilježeno je u gradu u SAD-u 27. siječnja 1887., kada je lanac brze hrane bio nepoznat pojam. Te noći, "žestoka zimska oluja donijela je snježne pahulje opisane kao 'veće od posuda za mlijeko' iznad doline rijeke Clark Fork, blizu ranča Matta Colemana u blizini Missoule, Montane," prema Guinnessovoj knjizi rekorda. Izvješća sugeriraju da su pahulje bile široke do 38 cm i debele 20 cm. Koristeći ilustraciju pizze, važno je napomenuti da je veliki Domino širok samo 34,3 cm i debeo manje od 1 cm, čineći ove ledene pojave zaista veličanstvenima.

Unatoč neobičnosti ovog događaja, važno je napraviti razliku između snježnih pahulja i snježnih kristala. Ove "posude za mlijeko" nisu napuhane verzije sitnih, kitnjastih dendrita koji inspiriraju brojne blagdanske ukrase (snježni kristali), već su to bile nakupine brojnih kristala stisnutih zajedno, kako napominje IFLScience, a prenosi Indy100.

I da, terminologija može biti zbunjujuća jer obično nazivamo snježne kristale pahuljicama, ali to nije sasvim točno. Snježni kristal, kako mu samo ime kaže, je pojedinačni kristal leda, dok je snježna pahulja opći izraz koji se koristi za označavanje pojedinačnog snježnog kristala, nekoliko kristala zalijepljenih zajedno ili velikih nakupina snježnih kristala poznatih kao "puff lopte", prema fizičaru Kennethu Libbrechtu.

Libbrecht, profesor na Kalifornijskom institutu za tehnologiju, posvetio je svoju karijeru rješavanju misterija formiranja snježnih kristala u različitim oblicima.

Istražuje pahulje

"To je bila zagonetka koju se činilo da netko treba riješiti", rekao je za IFLScience. "To je neugodno za znanstvenu zajednicu što ne znamo kako to funkcionira. Mislim, ove stvari padaju s neba." Proveo je više od 20 godina u laboratoriju pokušavajući jednom zauvijek otkriti je li istina da "ne postoje dvije iste pahulje". A njegov zaključak?

Misteriozan i zanemaren dio ljudskog tijela mogao bi biti ključ zdravlja: Znanstvenici objasnili zašto

"To ovisi o tome što točno mislite pod istim", rekao je za web stranicu. "A što mislite pod pahuljom? U laboratoriju izrađujemo sićušne, sićušne pahulje promjera ljudske dlake, a većina njih su jednostavni šesterokuti i sve izgledaju jednako. Ti sićušni kristali također padaju vani, i ako ih vidite, izgledat će slično, ali su užasno mali."

No, dodao je: "Ako pogledate velike zvjezdane kristale, onda ne, oni su vrlo složeni. A složenost dolazi od uvjeta u kojima rastu. Možete procijeniti koliko različitih načina postoji da se napravi pahulja, a to je samo astronomski velik broj." Kad već govorimo o velikom, koji je rekord za najveći pojedinačni snježni kristal?

Odgovor opet leži kod Libbrechta, koji je pronašao pobjednika dok je provodio promatranja u divljini. Kristal je bio veličine 10 mm od vrha do vrha, što zvuči prilično maleno, posebno kada uzmete u obzir ogromne pahulje poput onih s pizza.