Jeziva zombi bolest širi se svijetom i došla je čak i Europu: Širi se tiho i znanstvenici su vrlo zabrinuti

U mirnim prostranstvima šuma i travnjaka Sjeverne Amerike odvija se tiha, ali zabrinjavajuća pojava: kronična bolest gubljenja (CWD) kod jelena. Ova neurološka bolest, često nazvana "bolest zombi jelena", tiho se širi među populacijama jelena, izazivajući zabrinutost među znanstvenicima, konzervatorima i javnosti.
Ključni krivac za misterij CWD-a leži u posebnom krivcu: prionima. Prioni su nepravilno presavijeni proteini koji mogu uzrokovati da se normalni proteini u mozgu također nepravilno presaviju, što dovodi do neurološkog propadanja. Ova jedinstvena značajka čini prionske bolesti posebno zabrinjavajućima jer su izuzetno otporni i mogu trajati u okolišu godinama, odolijevajući tradicionalnim metodama dezinfekcije poput formaldehida, zračenja i spaljivanja na ekstremnim temperaturama.
Širenje CWD-a nosi značajne ekološke i potencijalne zdravstvene rizike. Iako nema konačnih dokaza da CWD može izravno zaraziti ljude, znanstvenici ne isključuju niti takav rasplet.
Ljudi su izloženi
Unatoč nedostatku potvrđenih slučajeva CWD-a kod ljudi, zabrinutost traje zbog nekoliko čimbenika. Prvo, studije su pokazale da prioni odgovorni za CWD mogu zaraziti i širiti se unutar ljudskih stanica pod laboratorijskim uvjetima, podižući spektar potencijalne transmisije. Drugo, ljudi su već nenamjerno izloženi potencijalno zaraženim životinjama lovačkom aktivnošću i konzumacijom. Izvještaji sugeriraju da je između 7.000 do 15.000 zaraženih životinja konzumirano godišnje od strane ljudi u 2017. godini, s projekcijama koje ukazuju na 20 postotni godišnji porast.
U regijama gdje je prevalencija CWD-a visoka, poput Wisconsina, tisuće ljudi možda su nehotice konzumirale meso zaraženih jelena, naglašavajući hitnost mjera za ublažavanje rizika.
Također, inherentne poteškoće povezane s otkrivanjem i dijagnosticiranjem prionskih bolesti kod ljudi dodatno kompliciraju situaciju. Za razliku od konvencionalnih zaraznih agensa, prioni ne potiču imunološki odgovor, što ih čini teško otkrivenima konvencionalnim sredstvima. To predstavlja značajnu prepreku ranim intervencijama i naporima za ograničavanje.
Tip je preuređivao kuću pa naišao na užasavajuće otkriće: 'Pazi da ne pustiš zle duhove'
Osim zaraze, javilo se još problema
Potencijal za CWD da utječe na ljudsko zdravlje nije ograničen na izravnu transmisiju. Okolišna postojanost priona znači da bi ljudi također mogli biti izloženi putem neizravnih ruta, poput kontaminirane zemlje, vode i drugih izvora u okolišu. S obzirom na postojanost priona i njihovu sposobnost trajanja u okolišu tijekom produženih razdoblja, dugoročne posljedice CWD-a na ljudsko zdravlje ostaju neizvjesne, ali zahtijevaju ozbiljno razmatranje.
Osim neposrednih zdravstvenih zabrinutosti, širenje CWD-a također nosi značajne ekološke i ekonomske rizike. Lov na jelene nije samo popularna rekreacijska aktivnost već i važan izvor preživljavanja i egzistencije za mnoge zajednice. Proliferacija CWD-a prijeti poremetiti ovaj delikatni balans, potencijalno dekimirajući populacije jelena i ugrožavajući sigurnost hrane u pogođenim regijama.
Štoviše, ekološki učinci CWD-a protežu se izvan populacija jelena, utječući na cijele ekosustave. Jeleni igraju ključnu ulogu u oblikovanju dinamike vegetacije kroz ispašu i pašu. Njihov pad mogao bi imati kaskadne učinke na biljne zajednice, zdravlje tla i druge divlje vrste koje ovise o jelenima kao izvoru hrane ili modifikatoru staništa.
Pojavila se i u Europi
Važno je napomenuti da iako nije bilo izbijanja CWD-a u Velikoj Britaniji, 2016. godine bolest je dijagnosticirana kod divljih jelena u Norveškoj, što označava prve slučajeve CWD-a u Europi, prenosi Science Alert. Ovaj razvoj ističe potencijal CWD-a da se proširi izvan svojeg trenutnog raspona i ističe potrebu za međunarodnom suradnjom u praćenju i kontroli bolesti.
Rješavanje mnogih izazova koje donosi CWD zahtijeva sveobuhvatan i koordiniran pristup. To uključuje jačanje nadzora i praćenja kako bi se pratilo širenje bolesti i provođenje stroge biološke sigurnosti kako bi se spriječila daljnja transmisija - poput kontrole kretanja populacija jelena i losova, redovitog testiranja za praćenje prevalencije bolesti i promicanja odgovornih lovačkih praksi kako bi se minimizirao rizik od transmisije. Potrebna je i dodatna istraživanja kako bi se bolje razumjela dinamika prijenosa bolesti, njezini ekološki učinci i potencijalne ljudske zdravstvene implikacije.