Mlada novinarka Jovanka Ženi Lebl nije mogla ni zamisliti kako će nevina šala koju je ispričala u redakciji preokrenuti njezin život. Šala o Josipu Brozu Titu, koju je podijelila s kolegama, donijela joj je surovu kaznu i dvije i pol godine robije na Golom otoku. Imala je samo 22 godine kada je zbog nevine šale ušla u tamnicu tadašnjeg političkog sistema.

Sve je počelo kada je jedan od njezinih kolega ispričao vic o Jugoslaviji koja je pobijedila na međunarodnom natjecanju u uzgoju cvijeća, zbog "ljubičice od 100 kilograma". Ovaj vic aludirao je na popularnu pjesmu "Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela". Nakon što je prenijela ovu šalu u redakciji, došli su po nju dva pripadnika UDB-a. Optužili su je da je govorila protiv Tita i da nije prijavila osobu koja je prvi put ispričala vic. Od tog trenutka, njezin život se pretvorio u pakao.

Tito je jednom dobio možda i najskuplji poklon na svijetu: Nema ga gotovo nitko, a evo gdje se danas nalazi

Zatvorena je najprije u Glavnjaču, zatvor UDB-a, a zatim je prebačena u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur i konačno na Goli otok. U tih pet zatvora, od travnja 1949. do listopada 1951., od Ženi se tražilo da promijeni mišljenje i prizna krivicu. Odbijala je to učiniti, zbog čega je njezina kazna bila još okrutnija. Zbog političke nepodobnosti, ispisana je iz Udruženja novinara Jugoslavije.

Opisla strahote iz zatvora

Ženi Lebl, rođena Beograđanka židovskog podrijetla, bila je žrtva represivnog sustava tadašnje Jugoslavije, a o njezinim strašnim iskustvima s Golog otoka dugo se nije smjelo govoriti. Tek nakon raspada Jugoslavije, njezina priča počela je izlaziti u javnost. U Izraelu, gdje se preselila nakon puštanja na slobodu, objavila je knjigu pod nazivom Ljubičica bijela. Ova knjiga, koja je postala bestseler u Izraelu, otkrila je svijetu stravična iskustva žena koje su prošle kroz logore i zatvore tog vremena.

U knjizi je opisala surove uvjete kojima su bile izložene žene na Golom otoku. "Samo žedni znaju cijeniti vodu", napisala je, opisujući kako su bile okružene morem, a umirale od žeđi. Mnoge mlade djevojke su, zbog neljudskih uvjeta, brzo gubile zdravlje – ispadali su im zubi, obolijevale su, a primale su vijesti da su ih se obitelj i najbliži odrekli jer su proglašene narodnim neprijateljima.

Iako je njezin život bio obilježen ovom strašnom tragedijom, Jovanka Ženi Lebl ostavila je iza sebe značajan trag. Njezina knjiga Ljubičica bijela i dalje podsjeća na strahote koje su proživljavale žene političke zatvorenice i važan je doprinos povijesnom sjećanju na jedno od najmračnijih poglavlja jugoslavenske povijesti. Ženi Lebl preminula je 2009. godine u Izraelu, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag i podsjetnik na to koliko nevina šala može promijeniti nečiji život.