Zastrašujuća znanstvena simulacija otkrila je kako bi se ljudi mogli ponašati kad bi doista znali da je kraj svijeta blizu. Dok neki reagiraju poput likova iz filmova „Mad Max” ili „Fallout”, prepuštajući se nasilju i anarhiji, drugi pokazuju iznenađujuće visoku razinu empatije i želju za povezivanjem. Istraživanje provedeno unutar popularne online igre otkriva najmračnije, ali i najplemenitije ljudske porive kad sve izgubi smisao.

Digitalna apokalipsa otkrila stvarnu ljudsku prirodu

Znanstvenici s Sveučilišta Indiana Bloomington proveli su zapanjujuće istraživanje kako bi otkrili što bi se dogodilo kad bi čovječanstvo znalo da se kraj svijeta bliži. Simulacija je provedena unutar popularne online igre ArcheAge, masovno višekorisničke internetske role-playing igre (MMORPG), tijekom njezina ranog „closed beta” testiranja.

Sudionici su znali da će njihova digitalna stvarnost nestati za samo 11 tjedana. Tijekom tog vremena istraživači su analizirali 270 milijuna zapisa o ponašanju igrača kako bi otkrili promjene u njihovim reakcijama kako se bližio kraj.

„MMORPG nije samo igra; to je živi laboratorij u kojem velik broj igrača međusobno djeluje, sudjeluje u ekonomskim, društvenim i borbenim aktivnostima”, objašnjava dr. Haewoon Kwak, suautor istraživanja s Indiana University Bloomingtona, u izjavi za Daily Mail.

Kada kazne izgube značenje, dolazi do nasilja

Rezultati su pokazali da je većina igrača nastavila sa svojim uobičajenim aktivnostima, ali je manji broj njih pokazao iznenadan porast nasilnog ponašanja. Istraživači su identificirali 334 pojedinca koji su počinili „ubojstva” tijekom posljednja dva tjedna virtualnog postojanja svijeta.

U igri ArcheAge, sukob između igrača iste rase klasificira se kao „ubojstvo” i inače nosi stroge kazne. No kako je kraj bio sve bliže, kazne su izgubile svaki smisao. Igrači su tada, oslobođeni posljedica, pokazali svoje „primitivne nagone”.

„Najvjerojatnije objašnjenje jest da kazne za nasilje gube svoj značaj kad je svijet ionako osuđen na propast”, pojašnjava dr. Kwak.

Istraživanje je pokazalo i da su nasilnici najčešće pripadali skupini tzv. „churnera” – igrača koji su odlučili napustiti igru prije njezina završetka. Znanstvenici smatraju da je to dokaz da ljudi postaju skloniji antisocijalnom ponašanju kad izgube osjećaj odgovornosti i pripadnosti.

No većina se ipak okrenula – zajedništvu

Unatoč nasilnim „iznimkama”, najveći broj sudionika reagirao je upravo suprotno – pojačanom društvenom aktivnošću i solidarnošću. Umjesto da pokušavaju napredovati u igri, igrači su prestali loviti nagrade i razine, a počeli su masovno slati poruke, okupljati se u timove i stvarati nove veze.

„Kada su shvatili da je kraj blizu, igrači su se usredotočili na ono što im je zaista važno – svoje društvene odnose”, rekao je dr. Kwak. „Vrlo je vjerojatno da bismo slično ponašanje vidjeli i u stvarnom životu. U vremenima krize ljudi se često međusobno podupiru, jačajući društvene veze koje ih povezuju.”

Igre kao ogledalo stvarnosti

Iako istraživanje pokazuje kako bi dio populacije mogao podleći nasilju u situaciji bez posljedica, znanstvenici naglašavaju da se ponašanje u igri ne može izravno uspoređivati s onim u stvarnom svijetu.

„Radnja u igri, poput klika mišem, temeljno se razlikuje od fizičkog čina nasilja u stvarnosti”, ističe dr. Kwak.

Ipak, studija pruža zastrašujući, ali i fascinantan uvid u ljudsku psihu: dok neki reagiraju kaosom, mnogi drugi pronalaze smisao u zajedništvu. Upravo ta dualnost — između tame i svjetla — možda najbolje odražava pravu prirodu čovjeka suočenog s krajem svijeta.