Pitanje koje je nedavno postavljeno na subredditu AskCroatia izazvalo je žustru raspravu i donijelo mnoštvo detaljnih komentara o troškovima i uvjetima zapošljavanja stranih radnika u Hrvatskoj. Korisnik je otvorio temu riječima: "Pozdrav! Ovo pitanje kao da je vojna tajna. Nigdje naći podatke."

U svom pitanju korisnik je tražio konkretne brojke: koliki su ukupni troškovi poslodavca za stranog radnika u usporedbi s domaćim, uključujući bruto plaću, dodatke za prehranu i smještaj, te provizije agencijama. Iako su se neki komentatori složili s njegovim procjenama, drugi su ih odmah demantirali.

Mitovi i stvarnost o zdravstvenom osiguranju

Jedna od prvih tvrdnji iznesenih u raspravi bila je da strani radnici u prvoj godini ne plaćaju zdravstveno osiguranje. To je brzo opovrgnuto, a korisnik je dobio link na službenu stranicu migracije.hr, gdje stoji da zdravstveno osiguranje vrijedi za sve radnike bez obzira na državljanstvo.

"Ubuduće prije nego što napišeš ‘prva godina ne plaćaju zdravstveno’, malo se educiraj," napisao je jedan od komentatora.

Kreativne prakse poslodavaca

Rasprava je otkrila kako neki poslodavci koriste zakonske rupe kako bi smanjili troškove. Na primjer, poslodavci često organiziraju smještaj za strane radnike preko trećih osoba, često povezanih s firmom, što omogućuje porezne olakšice.

"Hrvatska firma direktno plaća trošak smještaja najmodavcu, koji je često vlasnik firme ili član obitelji. To je način izvlačenja novca uz manje poreze," piše jedan korisnik.

Dodatno, prehrana se organizira na način koji minimalizira troškove poslodavca, dok se radnici često suočavaju s dugim radnim satima i nepoznatim pravima.

Strani radnici kao "poslušna radna snaga"

Više komentatora istaknulo je kako trošak nije jedini razlog zapošljavanja stranih radnika. Strani radnici su, prema tvrdnjama, često poslušniji i manje skloni traženju slobodnih dana ili boljih uvjeta.

"Ne uzimaju se strani radnici zbog 50 ili 100 eura uštede, već zato što ne prigovaraju, rade i po 12 sati ako treba i zahvalni su što imaju posao," stoji u jednom komentaru.

Građevina: Primjer troškova po nacionalnosti

Jedan od korisnika iznio je konkretne podatke o plaćama u građevinskom sektoru u Zagrebu:

Nepalci: 1.200 eura neto + 200 eura smještaj po osobi.

Bosanci: 1.600 eura neto + 200 eura smještaj.

Domaći radnici: 1.600 eura neto, uz opciju plaćenog smještaja.

Iskusni radnici (10+ godina): 2.000 eura neto + smještaj.

Prijava na minimalac ili prema kolektivnim ugovorima ostaje česta praksa, dok ostatak primanja često dolazi "na ruke".

Agencije i dodatni troškovi

Agencijske provizije za dovođenje radnika uključuju troškove dozvola i organizaciju smještaja. Prema korisnicima, radnici iz zemalja poput Nepala plaćaju nekoliko tisuća eura agencijama prije dolaska, a potom otplaćuju dug iz svojih prvih plaća.

"Agencije ne uzimaju proviziju od plaće već od posredovanja," objašnjava komentator, dodajući kako je u praksi veliki dio plaće radnika unaprijed predodređen za otplatu troškova dolaska i smještaja.

Šef mu digao plaću za nestvarna 3 centa, ali odgovor iz kadrovske bio je još gori: 'Evo vam formula'

Rasprava s Reddita otkrila je kompleksnu stvarnost zapošljavanja stranih radnika u Hrvatskoj. Iako neki poslodavci nalaze načine da smanje troškove i povećaju kontrolu nad radnicima, razlozi za zapošljavanje stranaca nisu samo financijski. Strani radnici često pristaju na uvjete koji su neprihvatljivi domaćim radnicima, što ih čini poželjnim izborom u mnogim sektorima.

Istovremeno, komentari upozoravaju na moguće zloupotrebe i pozivaju na pažljivije praćenje uvjeta rada i prava radnika kako bi se osigurala pravednost za sve zaposlene, bez obzira na njihovo porijeklo.