U Sjedinjenim Američkim Državama godišnje se oko 300.000 djece podvrgava operaciji uklanjanja krajnika, ili tonzilektomiji, kako bi se poboljšalo disanje tijekom spavanja ili smanjila učestalost infekcija. Međutim, nova studija međunarodnog tima istraživača ukazuje na moguće dugoročne posljedice ovog uobičajenog zahvata. Prema rezultatima istraživanja, tonzilektomija može povećati rizik od razvoja anksioznih poremećaja, poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresije ili generalizirane anksioznosti, kasnije u životu.

Povećan rizik i ključni nalazi

Studiju su proveli znanstvenici s Medicinskog sveučilišta Guangxi u Kini i Karolinskog instituta u Švedskoj. Analizirali su podatke više od milijun osoba iz švedskog zdravstvenog registra, pri čemu su ustanovili da je uklanjanje krajnika povezano s 43% većim rizikom od razvoja poremećaja povezanih sa stresom.

Najveći porast rizika zabilježen je za PTSP, gdje su osobe koje su prošle tonzilektomiju ranije u životu imale čak 55% veću vjerojatnost razvoja ovog poremećaja u odnosu na one koje nisu prošle operaciju. Analiza je uključila i usporedbu među braćom i sestrama kako bi se uzele u obzir genetske i okolišne varijable. Čak i unutar obitelji, članovi koji su bili podvrgnuti tonzilektomiji imali su 34% veći rizik od razvoja anksioznih poremećaja u odnosu na one koji nisu operirani.

Znanstvenici su primijetili da je rizik najizraženiji u prvim godinama nakon operacije, ali povećana sklonost stresnim poremećajima ostala je prisutna i više od dva desetljeća nakon zahvata.

Mogući uzroci povezanosti

Iako je riječ o opservacijskoj studiji, čime se ne može nedvosmisleno utvrditi uzročnost, istraživači su pokušali objasniti mogući mehanizam iza ove povezanosti. Krajnici, iako nisu vitalni organi, imaju ulogu u borbi protiv infekcija. Njihovim uklanjanjem tijelo postaje osjetljivije na određene upalne procese, što može utjecati na opće zdravlje, uključujući mentalno zdravlje.

Doktor otkrio koja je najotrovnija stvar u vašem domu i nije ono što svi misle

Osim toga, razlog za tonzilektomiju – poput kronične upale – mogao bi također igrati ulogu u kasnijem razvoju anksioznih poremećaja. Ranije studije već su povezale uklanjanje krajnika s povećanom učestalošću autoimunih bolesti i određenih vrsta karcinoma, što naglašava potrebu za oprezom pri donošenju odluke o operaciji.

Ograničenja i daljnja istraživanja

Autori studije ističu kako njihovo istraživanje ima određena ograničenja. Budući da su se oslanjali na podatke iz medicinskog registra, nisu mogli detaljno razmotriti kliničke karakteristike povezane s operacijom, koje bi mogle pružiti dublji uvid u odnos između tonzilektomije i psihičkih poremećaja. Također, izazovno je u potpunosti potvrditi ili generalizirati nalaze o nekim poremećajima vezanim uz stres.

"Naša otkrića sugeriraju potencijalnu ulogu bolesti krajnika ili povezanih zdravstvenih stanja u razvoju poremećaja povezanih sa stresom," navode istraživači u svom radu.

Dodaju kako su potrebne dodatne studije koje bi neovisno potvrdile njihove rezultate te istražile mehanizme pomoću kojih krajnici ili njihovo uklanjanje mogu utjecati na razvoj psihijatrijskih poremećaja.

Šira implikacija studije

Ova studija otvara nova pitanja o dugoročnim posljedicama tonzilektomije te naglašava potrebu za pažljivom procjenom rizika i koristi prije donošenja odluke o operaciji. Iako je tonzilektomija u nekim slučajevima neophodna, roditelji i liječnici trebali bi biti svjesni potencijalnih posljedica na mentalno zdravlje, kako bi mogli pravovremeno reagirati i pružiti potrebnu podršku.

Ako buduće studije potvrde ove nalaze, medicinska zajednica mogla bi biti suočena s potrebom redefiniranja indikacija za ovu široko korištenu kiruršku proceduru.