Ispod ledene pustinje zapadne Antarktike, duboko zakopana pod ledenim pokrivačem debljine od 1 do 2 kilometra, krije se opasnost koja bi mogla dodatno pogoršati klimatsku krizu. Aktivni vulkanski rasjed, smješten u tamnim dubinama, mogao bi odigrati ključnu ulogu u ubrzavanju topljenja leda, a s time i podizanja razine mora.

Prema istraživanju objavljenom u studenom 2024. u časopisu Geochemistry, Geophysics, Geosystems, topljenje leda moglo bi uzrokovati promjene u stresu i tlaku na Zemljinoj kori, aktivirajući vulkanske erupcije. Ovaj povratni proces, poznat kao glacio-vulkanska povratna sprega, mogao bi ne samo ubrzati topljenje leda, nego i povećati rizik od erupcija.

Gubitak leda diljem planeta

Zemlja svakodnevno gubi ledeni pokrivač alarmantnom brzinom. Grenlandski led smanjuje se za 270 milijardi tona godišnje, dok Antarktika gubi oko 150 milijardi tona leda godišnje, pri čemu zapadna Antarktika bilježi posebno ozbiljne posljedice.

Zapadni antarktički ledeni pokrivač, smješten zapadno od Transantarktičkog gorja, manji je i ranjiviji dio kontinenta. Njegova stabilnost ključna je za predviđanje razine mora, no istraživanja rijetko uzimaju u obzir vulkanski rasjed koji se nalazi ispod.

Utjecaj vulkanskog rasjeda

Istraživači, predvođeni geokemičarkom Allie Coonin s Brown Sveučilišta, proveli su tisuće simulacija kako bi istražili učinke topljenja leda na vulkansku aktivnost ispod ledenog pokrivača.

Rezultati su pokazali da topljenje leda smanjuje tlak na Zemljinoj kori, što omogućuje širenje magme unutar njenih komora. Ovo povećanje pritiska može uzrokovati erupcije. Dodatno, s manjom težinom leda, u magmi se stvaraju mjehurići plinova poput vode i ugljikova dioksida, što povećava šanse za erupciju.

Erupcije izazvane ovim procesom mogle bi se dogoditi znatno ranije nego što bi to inače bilo moguće. Štoviše, toplina oslobođena vulkanskom aktivnošću dodatno bi ubrzala topljenje leda, čime bi se pokrenuo samoodrživi ciklus topljenja i vulkanizma.

Erozija leda ispod površine

Iako subglacijalne vulkanske erupcije nemaju isti vidljivi učinak kao erupcije na otvorenom, one mogu postupno degradirati ledeni pokrivač odozdo. Tijekom stotina ili čak tisuća godina, taj proces može značajno ubrzati gubitak leda, što bi moglo rezultirati podizanjem razine mora na globalnoj razini.

Jednom kada se ovaj povratni proces pokrene, ne bi bilo načina da ga zaustavimo. "Čak i dugo nakon što topljenje leda prestane, kompresibilnost magme ostaje trajno povećana zbog smanjenja litosfernog tlaka, što dovodi do većih erupcija s vremenom," navodi se u istraživanju.

Poziv na daljnja istraživanja

Stručnjaci ističu da je dodatni rad nužan kako bi se bolje razumjeli ovi mehanizmi i njihova uloga u modelima budućih klimatskih promjena. "U interesu razumijevanja opasnosti, kako za istraživanja na terenu u zapadnoj Antarktici tako i za globalni porast razine mora, potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo hoće li glacio-vulkanske povratne sprege dodatno pojačati suvremeni gubitak leda," zaključuju autori.

Ovo istraživanje dodatno naglašava složenost klimatskih promjena i potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se ublažile njihove posljedice. Uloga vulkanskih procesa u ovom kontekstu ostaje izazov za znanstvenu zajednicu i ključan faktor za razumijevanje budućnosti našeg planeta.