Njemački znanstvenici otkrili su da mirisanje hrane prije konzumacije može potaknuti osjećaj sitosti i potencijalno smanjiti količinu pojedene hrane. Istraživanje, provedeno na miševima, pokazalo je da određeni živčani sklopovi u mozgu, povezani izravno s nosom, utječu na apetit kada su aktivirani upravo mirisom hrane.

Kako funkcionira ovaj mehanizam u mozgu?

Znanstvenici su analizirali snimke mozga miševa koji su bili izloženi različitim mirisima, a posebna aktivacija uo­čena je isključivo pri kontaktu s mirisima hrane. Aktiviranjem specifične skupine živčanih stanica u mozgu neposredno prije hranjenja, zabilježeno je da su miševi jeli manje, ali samo ako je prethodno došlo do izlaganja mirisu hrane — ne i drugih mirisa.

Iako još nije potvrđeno da isti učinak postoji i kod ljudi, znanstvenici navode kako ljudski mozak sadrži istu skupinu živčanih stanica koja je odgovorna za ovu reakciju, što upućuje na potencijalnu primjenjivost.

Ograničenja: ne djeluje kod pretilih osoba

Međutim, zanimljivo je da ova metoda nije imala učinak kod pretilih miševa. Autori studije smatraju da je to zbog činjenice da pretilost može narušiti osjet njuha, što je već prethodno uočeno i kod ljudi.

„Naša studija pokazuje koliko su naše svakodnevne prehrambene navike pod utjecajem mirisa hrane“, izjavila je autorica studije i stručnjakinja za neuroznanost, dr. Sophie Steculorum. „Otkrili smo da ova putanja smanjuje apetit samo kod vitkih, ali ne i kod pretilih miševa, što otvara nove mogućnosti za prevenciju prejedanja u borbi protiv pretilosti.“

Evolucijski tragovi ponašanja

Znanstvenici vjeruju da je ovakav odgovor dio instinkta preživljavanja u prirodi. „Pretpostavljamo da ovaj mehanizam pomaže miševima da smanje vrijeme provedeno u hranjenju, čime se smanjuje vjerojatnost da ih uhvati predator“, pojasnila je dr. Janice Bulk, glavna autorica studije i stručnjakinja za neuroznanost.

I ranija istraživanja pokazivala su slične rezultate — primjerice, da miris jabuka, paprene metvice ili krušaka prije jela može smanjiti apetit tijekom dana, prema jednoj američkoj studiji. No, rezultati nisu uvijek bili jednoznačni. Neka su istraživanja pokazala da osobe s viškom kilograma nakon izlaganja mirisima hrane zapravo jedu više, što upućuje na kompleksnost uloge njuha u regulaciji prehrambenih navika.

Obroci i redoslijed hrane također igraju ulogu

Ova saznanja dolaze u kontekstu sve šireg interesa za prehrambene navike koje mogu pomoći u borbi protiv pretilosti. Nedavno istraživanje pokazalo je da konzumacija jaja i povrća prije ugljikohidrata može smanjiti nagle skokove šećera u krvi, što je povezano s manjom sklonošću prejedanju. Naime, vlakna, proteini i masti prije konzumacije ugljikohidrata mogu usporiti porast šećera, čime se smanjuje osjećaj gladi između obroka.

Pretilost kao gorući javnozdravstveni problem

Prema posljednjim podacima, u Engleskoj je više od 14 milijuna ljudi pretilo, što čini 26,5 posto ukupne populacije. U nekim regijama, osobito u Midlandsu i sjeveroistočnoj Engleskoj, trećina odraslih osoba živi s pretilošću.

Pretilost Ujedinjenom Kraljevstvu godišnje donosi trošak veći od 11 milijardi funti za Nacionalnu zdravstvenu službu (NHS), dok se ekonomski gubici uslijed smanjene produktivnosti i povećane potrebe za socijalnim naknadama procjenjuju na još više.

Iako su rezultati studije obećavajući, stručnjaci naglašavaju da mirisanje hrane ne predstavlja brz i jednostavan način za mršavljenje. Prema smjernicama NHS-a, najučinkovitiji način gubitka kilograma i dalje ostaje usvajanje uravnotežene prehrane i redovita tjelesna aktivnost.

Ipak, otkriće povezanosti između mirisa i apetita otvara nova vrata u razumijevanju kompleksne uloge osjetila u prehrambenom ponašanju i potencijalne inovativne pristupe u prevenciji pretilosti.