Srđan prodaje sirotinjsko jelo na ulici i zarađuje 1000 eura na dan: 'Djeci čak i poklanjam'

Srđan Đokić prije tri i pol godine preselio se u Ameriku i čini se da je uspio ostvariti američki san. Nakon razvoda i odrastanja djece, odlučio je slijediti želju koju je imao još od svoje pete godine. Iako nije bilo lako – dva puta je dolazio kao turist i morao napustiti zemlju nakon šest mjeseci – treći put je imao sreće.
U Kaliforniji je pokrenuo vlastiti posao prodaje palačinki, koristeći jednostavan recept s tri sastojka: jaja, mlijeko i brašno. Unatoč jednostavnosti proizvoda, njegov posao cvjeta, omogućujući mu da radi samo tri dana u tjednu, a ostatak provodi na odmoru.
Od prikolice do uspješnog posla
Srđanova radna stanica je prikolica koju je naručio iz Kine. Zbog uspješnog poslovanja, isplatio ju je već nakon dva mjeseca. Uložio je u uređenje, dodavši dekorativna svjetla, čime je privukao još više kupaca.
Iako dobro zarađuje, ne razbacuje se novcem. Kako kaže njegov sunarodnjak Dragan Rakonjac, koji bilježi priče o Srbima u Americi, "sve ovisi o tome želiš li živjeti skupo ili jeftino. Ako svaki dan jedeš biftek od 50 dolara, naravno da je skupo. Ali možeš biti sit cijeli dan i za 10 dolara."
Tri dana rada, četiri dana odmora
Srđan se ne žali – posao mu omogućava tri radna dana tjedno i četiri dana odmora. "Kad radim, radim po 12 sati dnevno. Ujutro rano idem u kupovinu, kod kuće pripremim smjesu, a onda od tri popodne do kasno navečer radim u prikolici. Kad se vratim kući, raspakiram sve i operem suđe."
Njegova prikolica je potpuno opremljena – ima hladnjak i zamrzivač za sladoled, što mu omogućava lakšu organizaciju posla.
Posebno ističe Meksikance kao vjerne kupce, jer, kako kaže, "vole dobro jesti i ne žale novac."
Skupe palačinke, ali odlična zarada
Iako su njegove palačinke skuplje nego što bi ih sam platio, kupci ih rado naručuju. "Prosečna palačinka s jagodom ili bananom košta 12 dolara, a najskuplja s Nutellom 15 dolara. Ljudi mi često daju 20 dolara i ostave bakšiš. Uvijek rasprodajem sve palačinke."
Zbog velike potražnje, Srđan je zaposlio i pomoćnicu, Meksikanku, koja je ujedno i predstavnica njegovih najvjernijih mušterija.
Legalno poslovanje i velike dnevne zarade
Za razliku od mnogih koji rade na crno, Srđan je sve legalno prijavio i uredno plaća porez, uključujući i davanja za svoju radnicu.
"Kad je dobra večer, prodam između 80 i 90 palačinki. To znači da dnevno zaradim između 1.000 i 1.100 dolara (oko 1000 eura) – i to u samo pet sati rada."
Prilikom pokretanja posla razmatrao je roštilj ili palačinke, ali se odlučio za palačinke jer su njegova djeca voljela tu poslasticu, a ujedno su jeftinije za proizvodnju. "Ne moram plaćati porez na obrok jer su palačinke slastica. Nema ni puno prljavštine i masnoće, a ne trebam ni vatrogasnu dozvolu jer nema otvorene vatre. Tako izbjegavam dodatne troškove."
Besplatne palačinke kao najbolja reklama
Srđan često poklanja palačinke djeci, vjerujući da je to najbolja reklama u Americi. Njegova strategija očito funkcionira, jer su ljudi spremni čekati i po pola sata kako bi došli na red za njegove palačinke.
I tako, uz tri dana rada i četiri dana odmora, Srđan ne samo da je ostvario san o uspješnom poslu, već je pronašao način da uživa u životu i zaradi dovoljno za lagodan život u Americi.