Prije točno pet stoljeća, Leonardo da Vinci nacrtao je Vitruvijeva čovjeka, djelo koje je postalo univerzalni simbol spoja umjetnosti, matematike i ljudske anatomije. No iako je crtež nebrojeno puta analiziran, stvarna metoda kojom je renesansni genij postigao savršenu proporciju između kruga i kvadrata – ostala je misterij. Sve do sada, tvrdi jedan britanski znanstvenik.

Dr. Rory Mac Sweeney, stomatolog iz Londona s diplomom iz genetike, vjeruje da je otkrio ključnu geometrijsku nit vodilju u da Vincijevom crtežu – jednakostranični trokut smješten između nogu nacrtanog muškarca.

Tajna proporcija skrivena u trokutima vilice

Prema dr. Mac Sweeneyju, taj trokut nije slučajan. On odgovara tzv. Bonwillovu trokutu, dobro poznatom u dentalnoj anatomiji. Bonwillov trokut je imaginarni jednakostranični trokut koji povezuje točke donje čeljusti i središnju točku donjih sjekutića, a definira optimalnu funkciju ljudske čeljusti.

„Svi smo tražili komplicirane odgovore, a ključ je cijelo vrijeme bio u Leonardovim vlastitim riječima“, rekao je dr. Sweeney za britanske medije.

U rukopisnim bilješkama koje prate Vitruvijeva čovjeka, da Vinci spominje upravo taj geometrijski oblik. Sweeney tvrdi da korištenjem tog trokuta u konstruiranju crteža nastaje odnos između veličine kvadrata i kruga u omjeru 1,64, gotovo identičan tzv. „specijalnom broju nacrta“ – 1,6333 – koji se pojavljuje posvuda u prirodi: od kristalnih struktura do idealnog pakiranja kugli.

Leonardo je možda razumio zakonitosti prirode prije moderne znanosti

Sweeneyjevo otkriće objavljeno je u časopisu Journal of Mathematics and the Arts, gdje se navodi:

„Ova studija pokazuje da Leonardovo eksplicitno tekstualno pozivanje na ‘jednakostranični trokut’ pruža njegovu metodu konstrukcije te otkriva anatomsku osnovu njegovih proporcionalnih izbora.“

Autori zaključuju da Vitruvijev čovjek nije samo umjetničko remek-djelo, već i znanstvena hipoteza koja anticipira matematičke odnose u idealnom dizajnu ljudskog tijela.

Crtež koji spaja anatomiju, geometriju i kozmičku logiku

Vitruvijev čovjek, nacrtan perom i tintom oko 1490. godine, prikazuje nagog muškarca u dvije različite poze, uklopljenog u krug i kvadrat. Inspiriran je djelima rimskog arhitekta Marka Vitruvija Poliona, koji je vjerovao da ljudsko tijelo ima harmonične proporcije i može se upisati u geometrijske oblike – ali nije dao matematički okvir kako to postići. Da Vinci ga je, čini se, prvi točno izračunao.

Iako je crtež stoljećima izazivao divljenje, nitko do sada nije objasnio preciznu geometrijsku metodu kojom je Leonardo postigao sklad između kruga i kvadrata – odnosa koji se, kako se sada pokazuje, temelji na biološkoj funkcionalnosti.

„Nevjerojatno je da jedan crtež može sažeti univerzalno pravilo dizajna“, kaže dr. Sweeney. „Leonardo je znao, ili barem osjećao, da su naša tijela građena istom matematičkom elegancijom kao i svemir oko nas.“

Da Vincijeve proporcije bliske stvarnim ljudima

Znanstvenici su ranije uspoređivali proporcije Vitruvijeva čovjeka s podacima gotovo 64.000 tjelesno fit muškaraca i žena. Istraživanja su pokazala da su Leonardoove procjene visine prepona, širine ramena i duljine bedara u granicama od 10 posto u odnosu na današnje prosjeke.

Glava, raspon ruku, visina prsnog koša i koljena ipak su nešto veći u suvremenoj populaciji u odnosu na Leonardove brojke – što dodatno potvrđuje njegovu preciznost, s obzirom na vrijeme u kojem je radio bez današnjih instrumenata.

Genij ispred svoga vremena

Ako je interpretacija dr. Sweeneya točna, tada Vitruvijev čovjek nije samo umjetnička vizija ljudske ljepote, već i vizionarska znanstvena analiza – točna do decimalne točke.

Pet stoljeća kasnije, možda napokon razumijemo što nam je Leonardo želio reći.