Stanovnike jednog otoka se ohrabruje da imaju oružje iz bizarnog razloga: Radi se o sigurnom mjestu

Cecilia Blomdahl, kreatorica sadržaja koju prate milijuni na YouTubeu i TikToku, dokumentira svoj život na tom zaleđenom otoku, dijeleći s pratiteljima sve od polarnih noći do bliskih susreta s divljim zvijerima.
Jedan od neizostavnih detalja njezina života na Arktiku je – puška. Cecilia objašnjava da na otvorenom uvijek nosi vatreno oružje, ne iz hira, već iz prijeke potrebe. Naime, u regiji su upadi polarnih medvjeda u kuće koje nisu spojene na električnu mrežu prilično česti, a jedan je nedavno viđen u blizini samog naselja Longyearbyen.
"U svojih devet godina ovdje, još je nisam morala upotrijebiti", kaže Cecilia, ističući da vatreno oružje postoji isključivo kao krajnje sredstvo obrane. U praksi se najčešće koriste signalni pištolji koji snažnim zvukom i bljeskom svjetla obično uspješno otjeraju neželjenog gosta.
Zakonodavstvo na Svalbardu strogo regulira oružje. U urbanim dijelovima poput Longyearbyena zabranjeno je nositi napunjeno oružje u trgovine ili druge javne objekte, a službena je preporuka da se ono koristi isključivo u životno ugrožavajućim situacijama.
@sejsejlija Replying to @Jennie Polar Bear trouble at Isfjord Radio #svalbard #isfjordradio #polarday #polarbear ♬ original sound - Cecilia Blomdahl
Može postati opasno
Iako posjedovanje oružja nije zakonska obveza, lokalne vlasti naglašavaju da je izuzetno važno biti pripremljen za moguće susrete s predatorima. Građani koji žele posjedovati oružje moraju prethodno zatražiti dozvolu od guvernerova ureda.
Polarnih medvjeda nema svakog dana – ali kada se pojave, znaju napraviti pravi kaos. Tako je lokalna radijska voditeljica Anne Merete ispričala da je jedan medvjed provalio u skladište alkohola i doslovno se provukao kroz mali prozor, ostavljajući iza sebe tragove – crno vino i zapanjene svjedoke.
Svalbard je poznat i po bizarnim zakonima – u Longyearbyenu je, vjerovali ili ne, zabranjeno umrijeti. Još 1950-ih vlasti su donijele tu neobičnu uredbu jer se zbog permafrost tla tijela pokopanih osoba nisu razgrađivala, što je predstavljalo ozbiljan zdravstveni problem. Umiruće osobe se, stoga, prevoze na kopno gdje se mogu liječiti ili pokopati na primjeren način.
Iako ekstreman, život na Svalbardu za Ceciliu Blomdahl nije opterećen – naprotiv, ona ga s puno entuzijazma i autentičnosti prikazuje svijetu. No, među snježnim prostranstvima i aurorom borealis, puška je podsjetnik da priroda ovdje još uvijek ima glavnu riječ.