Balkanska obitelj u Njemačkoj radi za 3800 eura i žale se na nevjerojatnu stvar: 'Što bi vi još htjeli'
“Imamo dvoje djece i oboje radimo, ali plaća nam je na granici. Kad smo tražili ‘kinderzuschlag’, odbili su nas jer navodno imamo ‘previše prihoda’. A kada smo tražili ‘wohngeld’, rekli su da imamo ‘premalo prihoda’. Bukvalno smo između dvije stolice – ni ovdje ni tamo nemamo pravo na pomoć. Kako onda druge porodice uspijevaju dobiti sve te dodatke, a mi ništa? Je li netko imao ovakav apsurd? Moja neto plaća je 1700, a muž ima 2100 eura”, napisala je žena.
Prema njezinim riječima, stanarina im iznosi 1350 eura, a struja 74 eura. Nakon osnovnih troškova, obitelji ostane oko 2400 eura za hranu, odjeću i ostale potrepštine.
Što zapravo znače “wohngeld” i “kinderzuschlag”?
Kako objašnjavaju stručnjaci, “wohngeld” je državna pomoć namijenjena osobama i obiteljima s niskim primanjima kako bi im se olakšalo podmirivanje troškova stanovanja. Prosječni iznos koji kućanstva primaju iznosi oko 400 eura mjesečno, dok maksimalni iznosi variraju ovisno o veličini kućanstva i stambenoj zoni – od oko 490 eura za jednu osobu u prvoj zoni, pa sve do 780 eura za obitelj s dvije osobe u četvrtoj zoni.
S druge strane, “kinderzuschlag” je dodatna mjesečna potpora uz redovni dječji doplatak (“kindergeld”), namijenjena obiteljima koje same pokrivaju osnovne troškove, ali im je potrebna dodatna pomoć za uzdržavanje djece. U 2025. godini iznosi do 292 eura po djetetu mjesečno, a dodjeljuje se roditeljima koji ispunjavaju određene kriterije vezane uz prihode i imovinsko stanje.
“Imate preko 4000 € s doplatkom – pa što hoćete više?”
No, članovi grupe nisu imali mnogo razumijevanja za ovu obitelj. Naprotiv, komentari su bili oštri i podijeljeni.
– “Pa imate preko 4000 € s dječjim doplatkom. Ako ne možete živjeti s tim, onda nemam riječi!” – napisao je jedan korisnik.
– “Sramota, a ljudi žive za manje pare pa se ne žale. To samo da se hvalite koliko zarađujete.”
– “U 12 godina s troje klinaca nismo nikad ništa tražili. Sve svojim rukama zaradili. Nek si ona i muž nađu dodatan posao i ne moljakaju okolo.”
Drugi su pak isticali da se s takvim primanjima u Njemačkoj teško može normalno živjeti:
– “Vi radite samo za stan i režije u Njemačkoj. Bježite kući čim prije.”
– “To i nisu neka dobra primanja. Ja kao šofer zaradim daleko više od njih dvoje zajedno.”
– “Nisam se mogao načuditi što se smatra dobrim primanjem za par u Njemačkoj. Te plaće koje su naveli su premale da bi se dolazilo u Njemačku.”
Naravno, našlo se i onih koji su podsjetili da pravo na pomoć uvelike ovisi o tome jesu li prihodi ispod ili iznad određenog praga:
– “Ispod 2000 eura tek imaš pravo na sve to. Jedan naš prijatelj je sve to dobio, jer je imao niska primanja – on, žena i dvoje djece, a neto mu bio 1700-1800 eura. Žena nije radila.”
Život između zakona i realnosti
Ova priča još jednom pokazuje kako se mnogi doseljenici u Njemačku suočavaju s birokratskim “sivim zonama”. Obitelj iz Srbije zarađuje dovoljno da ne ulazi u kategoriju socijalne pomoći, ali opet premalo da bi živjela bez financijskog pritiska.
Pitanje koje ostaje visjeti u zraku glasi: je li sustav nepravedan, ili su očekivanja obitelji jednostavno previsoka?
Jeo je samo McDonald’s i fast-food 700 dana zaredom: U ispovijesti opisao što mu se sve dogodilo
