Može li tehnologija spasiti Arktik i zaustaviti klimatske promjene? Dok jedni vjeruju da bi geoinženjering mogao očuvati polarni led i „ohladiti planetu“, drugi upozoravaju da su to samo opasne iluzije koje odvlače pažnju od ključnog zadatka – smanjenja emisija stakleničkih plinova. Novi izvještaj objavljen u časopisu Frontiers in Science otvara žestoku raspravu o budućnosti planeta.

Planovi za očuvanje leda u polarnim regijama i manipuliranje klimom pomoću tehnologije predstavljaju pogrešan pristup, upozoravaju znanstvenici. Analiza predloženih metoda – poput odbijanja sunčeve svjetlosti česticama u atmosferi ili barijera na morskom dnu koje bi sprječavale prodor toplije vode do ledenih ploča – pokazala je da su takva rješenja preskupa, teško izvediva u velikim razmjerima i potencijalno štetna za okoliš.

Ipak, izvještaj je ponovno otvorio kontroverze oko geoinženjeringa – polja znanosti koje izaziva sve veće podjele.

Arktik se topi tri puta brže od ostatka planeta

Arktik se zagrijava najmanje tri puta brže od ostatka svijeta, što pridonosi podizanju razine mora i povećava rizik od ekstremnih vremenskih pojava u Europi. Dok dio znanstvenika tvrdi da je potrebno iskoristiti svaku priliku kako bi se spriječio klimatski kolaps u ranjivim polarnim područjima, drugi vjeruju da su tehnološke intervencije „opasna distrakcija“.

Profesor Martin Siegert, glaciolog sa Sveučilišta u Exeteru, koji je predvodio novu analizu, izjavio je: „To je primamljiva ideja. Ali ona uopće ne drži vodu. Zapravo je prilično opasna, jer bi neki ljudi mogli računati na nju kao na način da izliječe planet, a mi jednostavno ne mislimo da je to izvedivo.“

Prema njegovu mišljenju, nesrazmjerno mnogo pažnje posvećeno je upravo ovakvim projektima.

Tehnološka rješenja i njihovi rizici

U izvještaju objavljenom u Frontiers in Science analizirani su prijedlozi poput:

raspršivanja čestica u gornje slojeve atmosfere radi odbijanja sunčeve svjetlosti,

postavljanja podvodnih barijera koje bi spriječile toplu morsku vodu da dođe do ledenih ploča,

dodavanja hranjivih tvari u oceane kako bi se potaknuo rast fitoplanktona koji veže ugljik iz atmosfere.

Zaključak analize glasi: ove metode nisu dokazane, a mogle bi imati nepredvidive posljedice na atmosferu i ekosustave. Siegert je uvjeren da je jedino učinkovito rješenje smanjenje emisija stakleničkih plinova: „Ono što možemo učiniti da bismo spasili polarne regije i ohladili planet jest smanjiti emisije na neto nulu u narednih tridesetak godina.“

Britanski test na Arktiku

Unatoč skepticizmu, britanski znanstvenici s Sveučilišta u Cambridgeu najavljuju prvo veliko testiranje geoinženjeringa na Arktiku. Njihov plan uključuje pumpe koje će površinu plutajućeg leda prekrivati morskom vodom, nadajući se da će tako led postati deblji i otporniji na topljenje tijekom ljeta.

„Ako sačekamo 20 godina i klimatske promjene nastave ovim tempom, uz katastrofe koje se odvijaju, a mi nismo razmotrili potencijalne opcije, naći ćemo se u strašnoj situaciji. Dugujemo budućim generacijama da ih opremimo znanjem. Možda će upravo ovo biti opcija koju će željeti razmotriti“, poručio je Sean Fitzgerald, direktor Sveučilišnog centra za klimatsku obnovu.

Projekt financira Agencija za napredna istraživanja i inovacije (ARIA), a tijekom zime bit će postavljene četiri pumpe na području od jednog kvadratnog kilometra. Njihov učinak promatrat će se nekoliko mjeseci.

Milijun pumpi za vidljiv učinak

Prema planu, za stvarni utjecaj na klimatske promjene bilo bi potrebno čak milijun pumpi koje bi prekrivale oko 10% arktičkog leda. To bi, tvrde istraživači, moglo odbiti dovoljno sunčeve svjetlosti da se uoče mjerljive klimatske promjene.

„Kada je riječ o klimatskim promjenama, nema malih brojeva. Ovo je vjerojatno u domeni tehničke izvodivosti, nešto što bi moglo postati ostvarivo“, zaključio je dr. Fitzgerald.