Davne 2015. godine David Hole lutao je regionalnim parkom Maryborough nedaleko od Melbournea, opremljen detektorom metala i nadom da će pronaći grumen zlata. Područje Goldfieldsa, gdje je australska zlatna groznica u 19. stoljeću ostavila neizbrisiv trag, i danas je omiljeno odredište tragača za blagom. No ono što je Hole iskopao u žutoj glini bilo je sve samo ne obična stijena.

Iz zemlje je izvukao iznimno tešku, crvenkastu grudu. Bila je toliko kompaktna da je odmah posumnjao da skriva zlato. Stoga ju je odnio kući i krenuo u nemoguću misiju — pokušati je otvoriti, prenosi Science Alert.

Ni pile, ni brusilica, ni kiselina – ništa nije uspjelo

Hole je redom pokušavao sve: pilu za kamen, kutnu brusilicu, bušilicu, pa čak i kiselinu. Sve je odbijala. Ni malj, njegov posljednji pokušaj, nije mogao napraviti ni najmanju pukotinu.

Tek godinama kasnije otkriveno je zašto: ta tvrdoglava stijena uopće nije bila zemaljskog podrijetla.

Kako je priznao geolog Muzeja Melbourne, Dermot Henry, „imao je taj isklesan, udubljen izgled“ tipičan za meteorite, nastao topljenjem dok prolaze kroz atmosferu.
Iako Hole tada to nije znao, instinkt ga je natjerao da potrči u Muzej Melbourne kako bi doznalo što je zapravo pronašao.

Henry je u karijeri dugoj 37 godina pregledao tisuće stijena za koje su ljudi tvrdili da su meteoriti. Samo su dvije bile autentične. Holeova stijena bila je jedna od njih.

Tko je zapravo Krampus? Strašna alpska tradicija mogla bi vam itekako promijeniti mišljenje

Stijena teška 17 kilograma krije povijest dugu 4,6 milijardi godina

Stručnjaci su utvrdili da meteorit teži čak 17 kilograma te da je riječ o hondritu H5 — iznimno rijetkoj vrsti meteorita s visokim udjelom željeza. Nakon što su dijamantnom pilom uspjeli odrezati mali dio, otkrivene su savršeno očuvane hondrule: sitne kristalizirane kapljice metalnih minerala, pravi fosili vremena nastanka Sunčevog sustava.

Henry je objasnio zašto su meteoriti toliko vrijedni:
„Meteoriti nas prenose u prošlost. Daju nam tragove o starosti, formiranju i kemiji Sunčevog sustava. Neki čak sadrže organske molekule poput aminokiselina – gradivnih blokova života.“

Drugim riječima – ovo je komad svemirske povijesti koji je doslovno pao pred nečije noge.

Odakle je stigao taj svemirski putnik?

Stručnjaci pretpostavljaju da potječe iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera, odakle ga je izbacila kolizija dvaju asteroida. Udarivši u Zemlju, završio je zakopan u glini, gdje je mirno ležao od stotinu do tisuću godina, prema procjeni dobivenoj datiranjem ugljikom.

Postoji čak i nekoliko zabilježenih meteorskih padova između 1889. i 1951. koji bi se mogli poklapati s njegovim dolaskom.

Meteoriti su u Victoriji iznimno rijetki. Samo ih je 17 ikad pronađeno, a ovaj je drugi najveći, odmah nakon 55-kilogramskog primjerka otkrivenog 2003. godine.
Henry je rezimirajući priču naglasio:
„Pronađene su tisuće zlatnih grumenčića, a samo šačica meteorita. Ovo otkriće je gotovo astronomska slučajnost.“

Revolucionarni trik profesorice s Cambridgea: Ovaj jednostavan potez s disanjem otvara i najčvršće poklopce

Nije prvi meteorit koji je godinama ’čekao’ svoju identifikaciju

U ranijem slučaju iz 2018., jedan je meteorit proveo 80 godina kao – brava! Tek nakon dva vlasnika i desetljeća na farmi, otkriveno je da je riječ o svemirskoj stijeni.

Otkako su 2024. objavljena tri znanstvena rada koja razjašnjavaju podrijetlo više od 90% meteorita na Zemlji, nikad nije bilo lakše povezati ih s njihovim matičnim asteroidima.

Priča Davida Holea odličan je podsjetnik da je ponekad dovoljna obična znatiželja i detektor metala da bi se otkrilo nešto spektakularnije od zlata. Ako u dvorištu imate posebno tešku, neobičnu, crvenkastu i tvrdoglavu stijenu – možda nije loša ideja da je date na analizu.