Odmalena nas uče da svijet doživljavamo kroz pet osnovnih osjeta – vid, sluh, njuh, okus i dodir. Međutim, prema tvrdnjama jednog uglednog znanstvenika, vrijeme je da se udžbenici znanosti ozbiljno preispitaju. Profesor Barry Smith, ravnatelj Instituta za filozofiju na Sveučilištu u Londonu, tvrdi da ljudi nemaju samo pet osjeta, nego ih imaju znatno više, između 22 i čak 33.

Profesor Smith svoja je razmišljanja iznio u tekstu objavljenom na portalu The Conversation, u kojem podsjeća da ideja o pet osjeta potječe još od Aristotela. „Aristotel nam je rekao da postoji pet osjeta“, objašnjava Smith, ali odmah dodaje kako je isti filozof tvrdio i da je svijet građen od pet elemenata, što danas više nitko ne smatra točnim. „Moderna istraživanja pokazuju da bismo zapravo mogli imati desetke osjeta“, ističe.

Sve što radimo je višeznačno iskustvo

Temelj Smithove teorije leži u činjenici da je gotovo sve što radimo multisenzorno. Kako objašnjava, osjeti rijetko djeluju izolirano. „Ono što osjećamo utječe na ono što vidimo, a ono što vidimo utječe na ono što čujemo“, navodi profesor. Kao primjer ističe svakodnevne situacije koje često i ne primjećujemo.

Različiti mirisi u šamponima mogu promijeniti način na koji doživljavamo teksturu kose. Miris ruže, primjerice, može učiniti da kosa djeluje svilenkastije. Slično se događa i s hranom. Mirisi u niskomasnim jogurtima mogu stvoriti dojam da su bogatiji i gušći na nepcu, bez potrebe za dodavanjem dodatnih emulgatora. Smith objašnjava i da se percepcija mirisa u ustima, koji se šire prema nosnoj šupljini, mijenja ovisno o gustoći tekućine koju konzumiramo.

Koliko osjeta zapravo imamo

Iako točan broj ljudskih osjeta još nije konačno utvrđen, profesor Smith smatra da bi ih moglo biti i do 33. Među njima su i osjeti o kojima se rijetko govori. Jedan od njih je propriocepcija, zahvaljujući kojoj znamo gdje se nalaze naši udovi, čak i kada ih ne gledamo.

Tu je i interocepcija, proces koji Smith opisuje kao nedovoljno istražen. Riječ je o stalnom primanju i tumačenju fizioloških signala unutar tijela putem živčanog sustava, kako bi se održavale vitalne funkcije. Upravo interocepcija objašnjava kako mozak zna kada treba disati, kada pada krvni tlak ili kada se tijelo bori protiv infekcije.

Posebnu pažnju profesor posvećuje i osjetu okusa, odnosno gustaciji. „Kada nešto kušamo, mi zapravo doživljavamo kombinaciju triju osjeta – dodira, mirisa i okusa – koji zajedno stvaraju okuse koje prepoznajemo u hrani i piću“, objašnjava Smith. Gustacija obuhvaća osjete koje stvaraju receptori na jeziku i omogućuju nam da prepoznamo slano, slatko, kiselo, gorko i umami, odnosno slani, mesnati okus.

No tu se javlja zanimljivo pitanje. Što je s okusima poput mente, manga, dinje, jagode ili maline? Profesor ističe da ne postoje receptori za okus maline na jeziku, niti se taj okus može objasniti jednostavnom kombinacijom slatkog, kiselog i gorkog. „Ne postoji aritmetika okusa za voće“, naglašava. Voćne okuse percipiramo zahvaljujući zajedničkom djelovanju jezika i nosa, pri čemu upravo njuh ima najveću ulogu u onome što nazivamo kušanjem.

Popis osjeta koji nadilazi klasičnih pet

Prema Smithovu tumačenju, ljudski osjeti obuhvaćaju mnogo širi spektar nego što se obično misli. Među njima su osjet svjetla, ali i zasebni osjeti za crvenu, zelenu i plavu boju. Tu su i sluh te njuh, kao i osjeti slatkog, slanog, kiselog, gorkog i umamija. Postoje osjeti laganog dodira i pritiska, osjeti kožne, somatske i visceralne boli, kao i osjeti rotacijskog i linearnog ubrzanja.

Ljudsko tijelo posjeduje osjete koji nam govore o položaju zglobova, istezanju mišića putem Golgijevih tetivnih organa i mišićnih vretena, kao i osjete topline i hladnoće. Postoje i osjeti koji prate arterijski i središnji venski krvni tlak, temperaturu krvi u glavi, razinu kisika u krvi te pH cerebrospinalne tekućine. Nadalje, osjet žeđi povezan je s osmotskim tlakom plazme, dok se osjećaj gladi veže uz razliku glukoze između arterijske i venske krvi. Među osjetima su i oni koji registriraju širenje pluća, rastezanje mokraćnog mjehura te osjećaj punog želuca.

Zašto je ova spoznaja zapravo utješna

Iako ideja o desecima osjeta može zvučati pomalo zastrašujuće, profesor Smith smatra da bi ona trebala djelovati umirujuće. U zaključku poručuje da nas svijet oko nas stalno podsjeća koliko su naši osjeti složeni, ako samo zastanemo i obratimo pažnju.

„Sljedeći put kada prošetate vani ili uživate u obroku, odvojite trenutak kako biste cijenili način na koji vaši osjeti djeluju zajedno i omogućuju vam da doživite sve te osjećaje“, zaključuje Smith.