Vjerojatno nikada više nećete staviti žvakaću gumu u usta kada vidite što su znanstvenici pronašli u njoj

Iako je javnost posljednjih godina sve svjesnija rizika mikroplastike u hrani, posebice u morskim plodovima, stručnjaci upozoravaju da je izloženost iz drugih namirnica mnogo češća nego što većina pretpostavlja. Istraživanja pokazuju da se dnevni unos mikroplastike putem hrane i pića može kretati od nule pa sve do 1,5 milijuna čestica dnevno, a najveći izvor kontaminacije vjerojatno dolazi iz flaširane vode.
Najnovije analize otkrivaju pet neočekivanih izvora mikroplastike koji se često nalaze u svakodnevnoj prehrani, pri čemu mnogi od njih ulaze u organizam bez ikakve svjesne opasnosti.
Žvakaće gume – plastika koju svakodnevno žvačemo
Prema podacima istraživača, žvakaće gume su izrađene od baze koja sadrži plastiku i sintetičku gumu, uz dodatak sladila i aroma. Tijekom žvakanja oslobađaju se čestice mikroplastike. Procjenjuje se da jedan gram žvakaće gume može otpustiti i do 637 čestica mikroplastike.
Čak ni prirodne gume, dobivene iz biljnih polimera, nisu znatno bolja alternativa jer oslobađaju slične količine čestica. To upućuje na mogućnost da kontaminacija ne proizlazi samo iz samog materijala, nego i iz industrijskih procesa te ambalaže. Istraživanja također pokazuju da se većina mikroplastike oslobađa tijekom prvih osam minuta žvakanja, što znači da će dulje žvakanje jedne žvakaće smanjiti ukupnu izloženost u usporedbi s čestim uzimanjem novih.

Sol – jednostavna namirnica, kompleksna kontaminacija
Iako sol djeluje poput najčišćeg prehrambenog proizvoda, istraživanja pokazuju da je čak 94 posto analiziranih soli globalno kontaminirano mikroplastikom. Zbog rasprostranjenosti kontaminacije morska sol postala je svojevrsni indikator mikroplastike u morskom okolišu. Ipak, noviji podaci upućuju na to da su kopnene soli, poput himalajske, još zagađenije od morskih. Velik dio mikroplastike potječe iz proizvodnih pogona i ambalaže.
Dodatni izvor kontaminacije su jednokratni plastični mlinci, koji pri mljevenju samo 0,1 grama soli mogu otpustiti do 7.628 čestica. Stručnjaci savjetuju korištenje mlinaca s keramičkim ili metalnim mehanizmom i skladištenje soli u neplastičnim spremnicima.
Voće i povrće – jabuke i mrkve najzagađenije
Mikroplastika je potvrđena i u voću i povrću. Nanoplastika, veličine manje od 1.000 nanometara, može ući u biljku putem korijena, dok se mikroplastika često zadržava na površini plodova. Jedno istraživanje navodi da su jabuke i mrkve bile najkontaminiranije, dok je salata imala najmanje čestica. Unatoč tome, razina kontaminacije i dalje je znatno niža u odnosu na industrijski procesuirane namirnice.
Stručnjaci ističu da zdravstvene koristi od voća i povrća, uključujući antioksidanse poput antocijanina koji daju crvenu, plavu i ljubičastu boju, daleko nadmašuju rizike, te da njihova konzumacija i dalje ostaje neupitno važna.

Kava, čaj i mlijeko – uloga ambalaže i temperature
Čaj ne sadrži mikroplastiku isključivo zbog plastičnih čajnih vrećica. Čestice se mogu pronaći i u samim listićima čaja, kavi te mlijeku. Plastične i kompozitne čaše za ponijeti jedan su od najvećih izvora kontaminacije jer se pri visokim temperaturama oslobađa mikroplastika u napitak. Pokazalo se da topli napici sadrže više mikroplastike od hladnih, pa prelazak na hladne varijante može smanjiti izloženost.
Kupovina mlijeka u staklenim bocama također rezultira nižim opterećenjem mikroplastikom. Međutim, istraživanja flaširanih napitaka pokazala su da gazirana pića i pivo u staklenim bocama mogu sadržavati više mikroplastike od istih proizvoda u plastici, vjerojatno zbog kontaminacije metalnim, ofarbanim čepovima.
Na tržištu postoji ograničen broj čajnih vrećica bez plastike, koje se zatvaraju pamučnim vlaknima umjesto biorazgradivih plastika, no potrošačima je teško prepoznati takve proizvode zbog nedostatka transparentnog označavanja. Stručnjaci savjetuju prelazak na čajeve iz rinfuze te uporabu staklenih ili metalnih višekratnih šalica kako bi se smanjio unos mikroplastike.

Morski plodovi – izloženost manja nego što se pretpostavlja
Iako su morski plodovi najpoznatiji izvor mikroplastike u prehrani, iznenađujuće je da sadrže znatno niže koncentracije čestica u usporedbi s drugim namirnicama. Istraživanje navodi da školjkaši filtratori, poput dagnji, sadrže između 0,2 i 0,70 mikroplastike po gramu, dok se u jednoj šalici čaja pripremljenoj pomoću plastične čajne vrećice oslobađa i do 11,6 milijardi čestica.
Kako smanjiti izloženost mikroplastici
Zahvaljujući brojnim studijama, danas se zna da skladištenje hrane u plastičnim spremnicima, kao i konzumacija visoko procesirane hrane, povećavaju koncentraciju mikroplastike u organizmu. Stručnjaci savjetuju podgrijavanje hrane u staklenim posudama te izbjegavanje mikrovalnog zagrijavanja plastike kako bi se spriječilo otpuštanje čestica.
Najveći pojedinačni izvor mikroplastike ostaje flaširana voda, s procjenom od do 240.000 čestica po litri. Zamjena flaširane vode vodom iz slavine može značajno smanjiti ukupnu izloženost.
Plastika u prehrani – neizbježna, ali kontrolabilna
Iako je potpuno izbacivanje plastike iz naše prehrane gotovo nemoguće, stručnjaci drže da promjene navika, uključujući smanjenje kupovine flaširane vode, uporabu trajnijih materijala za skladištenje hrane i izbjegavanje jednokratnih ambalažnih proizvoda, mogu bitno smanjiti svakodnevni unos mikroplastike.