Djevojka je uštedjela više od 100.000 eura prije 26. godine: Koristila je neobičnu metodu štednje
Hannah Bevington iz Warwickshirea tvrdi da joj je kombinacija frugalnog života, ulaganja i prodaje odjeće preko aplikacije Vinted omogućila da izgradi portfelj vrijedan 100.000 funti te si osigura financijsku fleksibilnost u budućnosti
Britanka Hannah Bevington (26) iz Warwickshirea otkrila je kako je u ranim dvadesetima uspjela uštedjeti i uložiti više od 100.000 funti (oko 116.000 eura), te pritom izgraditi portfelj koji je danas u potpunosti investiran na burzi. U medijskom istupu i objavama na svojim društvenim mrežama (profil: @hannahbevington), gdje okuplja više od 30.000 pratitelja, opisala je metode uz pomoć kojih je, prema vlastitim riječima, razvila "neobično štedljive" navike.
Bevington je istaknula: "Stotinu tisuća funti je u potpunosti investirano na burzi, tako da taj novac ne stoji samo na računu." Dodala je da je prve ušteđene iznose – točnije 4.000 funti zarađenih između 17. i 20. godine dok je radila na prodajnom pultu u beauty industriji uz godišnju plaću od 20.000 funti – 2021. godine preusmjerila na financijska tržišta. Budući da je živjela u roditeljskom domu sve do 24. godine, tvrdi da je mogla štedjeti oko 80 posto ukupne plaće.
Investirala i do 3000 funti
"Zahvaljujući vlastitim uplatama i povratima s tržišta, moj portfelj sada vrijedi 100.000 funti, a cilj mi je taj iznos povećati na 125.000 funti do kraja 2026. godine – naravno, ako se tržište bude ponašalo očekivano", rekla je Bevington. Naglasila je kako je ključ u tome da se "bude frugalan s potrošnjom i drži rashode što je moguće nižima", te navela kako joj je pomoglo to što u tom razdoblju nije imala djecu ni troškove stambenog kredita, zbog čega je mogla ulagati do 1.000 funti mjesečno. U prodajnom poslu u kojem je povremeno radila, sav ostvareni prodajni bonus ulagao se u burzovna sredstva, pa je, kako tvrdi, u pojedinim mjesecima uspijevala investirati i do 3.000 funti.
Bevington je istaknula da ulaganje promatra dugoročno: "Ovaj ožujak označit će pet godina otkako ulažem, tako da je to definitivno dugoročna igra, a ne brza zarada." Navela je i kako je cilj uvijek bio "maksimizirati mogućnost štednje i ulaganja, ali i dalje uživati u stvarima koje voli".
Neobični pristupi trošenju
U videu koji je skupio više od 102.000 pregleda i 7.000 lajkova, Bevington je prezentirala tri ključne metode štednje.
Prema njezinu opisu, pri kupnji odjeće često bi kupila dva identična artikla – jedan za sebe, drugi za prodaju putem aplikacije Vinted. "Ako je bio kraj sezone i top je bio snižen 50 posto, kupila bih jedan za sebe i još jedan s namjerom da ga prodam na Vintedu", rekla je. Prema njezinim riječima, artikle bi potom prodavala "po cijeni blizu originalne", jer bi u međuvremenu sezonsko sniženje završilo, a kupci bi ponovno plaćali punu cijenu. "Obično bih ga snižavala deset ili petnaest posto i zapravo bih ostvarivala profit", kazala je, dodavši kako bi ta prodaja "u osnovi pokrivala trošak odjevnog predmeta koji je zadržala".
Ne kupovati po punoj cijeni
Druga metoda odnosila se na strogo pravilo da nikada ne plaća punu cijenu. "Nikad nisam dopuštala da nešto platim po punoj cijeni. Pogledajte Zaru – neprestano ima sniženja. Nema razloga da se proizvodi plaćaju u punom iznosu", izjavila je. Kako je pojasnila, artikle kupljene uz visoke popuste kasnije bi prodavala uz višu cijenu, često veću od one koju je sama platila, što je opisala kao "neuobičajenu situaciju u kojoj se odjeća istovremeno nosi i donosi profit".
Fond potrošnje u banci
Treća praksa odnosila se na fond za potrošnju unutar aplikacije Starling. "Imala sam fond nazvan 'Vinted' i sav novac od prodaje odjeće ulazio je u taj fond. Nisam si dopuštala kupnju nove odjeće ako ne dolazi iz tog fonda. U osnovi sam morala prodavati vlastiti ormar kako bih mogla kupovati nove komade", rekla je. Istaknula je da je metoda proizlazila iz financijske nužnosti, ali i navike internetske kupovine. "Bio je to mali izazov – ako nešto nisam mogla priuštiti, morala sam prodati još nekoliko artikala."
Bevington tvrdi kako i danas koristi pojedine principe, osobito prodaju putem Vinteda: "Ako se odjeća ne nosi, osjeća se kao rasipanje. Mogu to prodati i kupiti kvalitetnije komade koji dulje traju." Dodala je da je prešla s brze mode i trendova na bezvremenske odjevne predmete te da takav pristup koristi za "postupnu nadogradnju garderobe".
Financijska anksioznost kao motivacija za štednju
Bevington je navela kako je motiv za štednju nastao iz iskustva u djetinjstvu, kada su njezini roditelji "širili plaće" kako bi živjeli u financijski zahtjevnijem okruženju radi boljeg odrastanja za nju i brata. "To je značilo da je novca uvijek bilo malo. Promatrajući njih, znala sam da takav stres želim izbjeći", rekla je.
Već s 17 godina počela je striktno kontrolirati troškove, a dok je radila na beauty counteru s ispodprosječnom plaćom, uspijevala je ostaviti po 300 funti mjesečno. Do 19. godine imala je 4.000 funti štednje. "Motivirala me sigurnost koju štednja donosi", izjavila je. U 21. godini preusmjerila je ušteđeni iznos u Lifetime ISA račun, napominjući: "To je samo moj osobni pristup, nije financijski savjet." Navela je da je ta investicija, uz nove uplate, "značajno rasla tijekom godina".
Cilj: financijska fleksibilnost, a ne nužno rana mirovina
Bevington smatra da će joj štednja i navike omogućiti fleksibilnost u budućnosti: "Želim imati slobodu smanjiti radne sate ili polu-se umiroviti ako poželim, bez financijskih ograničenja." Dodala je da sredstva možda potroši za životne događaje poput pologa za kuću ili vjenčanja, ali da joj je primarni cilj "financijska sigurnost i mogućnost izbora".
Savjeti za štednju: pravila, praćenje troškova i izbjegavanje duga
Njezin ključni savjet glasi: stroga pravila. "Redovito pregledavam troškove i pratim potrošnju kako bih znala gdje novac odlazi", rekla je. Koristi i varijantu pravila 50/30/20, prema kojem 50 posto prihoda ide na nužne troškove (najam, hrana, režije), 30 posto na želje (putovanja, užici), a 20 posto u štednju. "Pomaže mi ostati svjesna i u kontroli nad financijama."
Navela je i važnost održavanja niskih rashoda, izbjegavanja duga s visokim kamatama – poput financiranja automobila – te preporučila automatiziranje uplata u štedne i investicijske račune: "Čak i mali iznosi mogu narasti tijekom vremena." Zaključila je: "Svatko ima drugačiji put. Meni su male navike poput prodaje odjeće koju više ne nosim, praćenje troškova i dosljedna štednja napravile veliku razliku."
